Psi su društvene životinje i ne vole biti sami, no u današnje vrijeme vlasnici ih često moraju ostavljati kod kuće. Pse je moguće naučiti da bez problema čekaju povratak vlasnika, tako da ovo ne bi trebalo obeshrabriti ljude s normalnim radnim vremenom da nabave psa. Osim toga, lakše je u obiteljima gdje ima više članova. Ovdje je nekoliko naputaka kako problem izbjeći i rješavati.
Što je separacijska anksioznost ili tjeskoba zbog odvajanja?
Za pse ćemo reći da su anksiozni (tjeskobni) zbog odvajanja od vlasnika (engl. separation anxiety) ako laju, cvile, uništavaju po kući, ili uriniraju po kući kada vlasnik nije doma. Takvi psi pokazuju i druge znakove pretjerane vezanosti, kao što je praćenje vlasnika po kući kada je doma, ili pre-intenzivno veselje kada se vlasnik vrati doma jer im pri tome pobjegne mokraća (popišaju se). Da bi smatrali da pas pati od ovoga potrebno je da ima više simptoma!
Separacijska anksioznost kod pasa može se smatrati ekvivalentom paničnom poremećaju kod ljudi.
Međutim, posebno je zabrinjavajuće da i neki psi koji to ne pokazuju ponašanjem, pate čim vlasnik ode iz kuće – što se pokazalo u znanstvenom istraživanju u kome su mjerili fiziološke pokazatelje stresa: brzinu otkucaja srca i razinu kortizola.
Separacijska ankioznost je poremećaj koji se može javiti i kod ljudi, i kod drugih životinja. U novije vrijeme prepoznat je i kao problem u ponašanju mačaka koje stalno borave u kući.
Zašto se javlja separacijska anksioznost?
Kao i kod drugih poremećaja u ponašanju, tu postoji utjecaj genetike, epigenetike i okoliša u kome pas odrasta. Nije dovoljan jedan čimbenik da bi se poremećaj javio.
Kakva će biti epigenetika šteneta ovisit će u uvjetima u kojima se nalazila mama kuja dok je nosila štence (bila skotna), te čemu su ona i štenci bili izloženi nakon što se oštenila. Osim toga, ovisit će o tome koliko je kuja dobra majka, jer njena briga može štencima olakšati loše uvijete.
Jedan od razloga koji potaknu ovo ponašanje je kada se štene prerano odvoji od mame kuje, i druge štenadi iz legla. Naime, štene mora stvoriti odgovarajuću emocionalnu vezu s majkom, kako bi kasnije bilo u stanju razvijati zdrave emocionalne odnose s ljudima i drugim psima. Dakle, štene mora ostati u leglu minimalno osam tjedana, a poželjno je 10 tjedana.
Zatim, kada štene dođe u dom novog vlasnika, trebalo bi ga postepeno učiti da ostaje sam, ostavljajući ga samog pomalo sve duže vrijeme. To znači da bi vlasnik trebao nekoliko dana biti sa štenetom, te ga zatim ostavljati samog po nekoliko minuta, pa zatim sve više minuta, i onda sati,… No, male štence se ne može ostavljati više sati ako ih se želi naučiti da obavljaju nuždu vani, tako da se preporuča da vlasnik uzme godišnji odmor kako bi svoje štene naučio svemu što treba na ispravan način.
Ukoliko se udomi odraslog psa, također je potrebno ostavljati ga kod kuće postepeno! Nikako nije dobra odluka uzeti psa u petak, u ponedjeljak već otići na posao i ostaviti psa više od osam sati. No, što je pas stariji ovaj postupak ostavljanja vjerojatno će ići brže i s manje problema. Upravo zato se ljudima koji dugo ostaju na poslu preporuča da uzmu odraslog psa, odnosno seniora (psa starijeg od sedam godina).
Osim toga, kada štene ili odrasli pas dolazi u novi dom, moguće je nabaviti DAP (Dog Appeasing Pheromone) ili neki drugi prirodni pripravak koji djeluje na pse opuštajuće.
Kod odraslih pasa ovaj problem se može javiti ako ih se trenira uz fizičko kažnjavanje. Takav rad sa psom (često se naziva dresura, uključuje korekcije) narušava emocionalni odnos psa i vlasnika, i zbog toga vodi k ovom poremećaju.
Što se preporuča i što se ne smije činiti kod ovog problema
Ako imate psa s ovim problemom u ponašanju, prvo organizirate nekoga tko će psa obilaziti kada niste doma – ili uzmite godišnji odmor kako bi mogli početi s postepenim ostavljanjem psa (kao što je gore opisano). Moja je preporuka da potražite stručnu pomoć za psa jer on/ona istinski pati bez vas.
Drugo, izgrađujte svoj emocionalni odnos sa psom kroz igru, trening temeljen na pozitivnom poticanju i maženje. Pas mora znati koliko ga volite – i da ćete se vratiti doma. Nikada, baš nikada ne kažnjavajte fizički takvog psa (napominjem da su tzv. „korekcije“ vrsta fizičkog kažnjavanja).
Treće, kod izlaska iz kuće ne smijete se posebno opraštati od psa. Vlasnik koji se oprašta i smiruje psa, psu djeluje zabrinuto, što psa potiče da se još više brine,… Stoga je potrebno da vlasnik izađe iz kuće/stana bez da se oprašta od psa, bez da mu nešto govori i tješi ga. Pas će znati da vlasnik izlazi, no neće misliti da je to toliko bitno ako nema opraštanja.
Četvrta važna stvar za pse koji ostaju sami je da imaju dostupne igračke, i to one koje su im zanimljive. Najbolje su interaktivne igračke, kao što je na primjer kong, šuplja gumena igračka koju je moguće ispuniti hranom. Kada pas treba duže vrijeme ostati sam kod kuće, kong bi trebalo napuniti psećom hranom i nečim što će hranu zadržati unutra zato da se pas duže bavi s tom igračkom. Igračka s hranom bi trebala psa zaokupiti neko vrijeme, pa će manje žalovati za ljudskim društvom.
Još jedna od opcija koje se može uključiti kao dio rješavanja problema je ostavljati psu uključen televizor ili radio. Psi dobro čuju, pa ne treba biti uključen jako glasno.
Zatim, moguće je koristiti neki od prirodnih pripravaka koji djeluje smirujuće, kao što su feromonski preparati, nutraceutici ili pripravci na biljnoj bazi. Nažalost, nekim psima bit će potrebni lijekovi protiv anksioznosti. Lijekove smiju propisati samo doktori veterinarske medicine i moraju biti odabrani prema tome koliko je pas inače zdrav.
Konačno, ne ljutite se na psa kakvo god stanje pronašli kod kuće kada se vratite! Vaša ljutnja pogoršat će njegovo emocionalno stanje. Za sada prihvatite situaciju – i radite na rješenju problema.
Naravno, psa možete voditi u pseći vrtić i tako mu ne dati priliku da laje i uništava u stanu/kući. No, to neće promijeniti kako se on/ona osjeća kada nije uz vas.
Kod ovakvog poremećaja u ponašanju zatvarati psa u boks je najgora opcija, a može biti i opasno ako pas nije naučen na boravak u boksu. Naime, psi koji pate od separacijske anksioznosti su u stresu, pa boks najčešće samo pogorša stvari. Zatvaranje u boks može se činiti kao idealno rješenje za psa koji uništava i obavlja nuždu posvuda, ali psi koji pate od separacijske anksioznosti mogu još više paničariti ako ostanu sami u vrlo uskom prostoru.
Ovaj savjet je vrlo općenit i nije zamjena za individualne konzultacije! Svaki pas ima svoju osobnost, a svaki dom i vlasnik svoje specifičnosti.
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
