Pse moramo redovno izvoditi u šetnju. No, na raznim mjestima oni trebaju biti na povodcu, što je čak zakonski propisano u mnogim gradovima i državama. Naime, smatra se da je držanje psa na povodcu jednostavan i učinkovit način za sprječavanje agresije, širenja zaraznih bolesti, smrti od ozljeda i predatorskog ponašanja pasa. Zato je važno da vlasnici/skrbnici žele i mogu šetati svoje pse na povodcu sigurno i humano.
Psi koji su bez povodca češće pristupaju drugim psima, čime se povećava rizik agresivnih interakcija među psima. Osim toga, psi koji su plašljivi, reaktivni, agresivni ili stari i bolesni, isto izlaze u kraće i laganije šetnje, pa je važno da im ostali psi ne prilaze naglo i nenajavljeno. Nadalje, vlasnici/skrbnici koji vode psa bez povodca rjeđe pokupe izmet za njima, zbog čega se povećava mogućnost za širenje zaraznih bolesti i parazita.
U nedostatku podataka iz naših krajeva, kao primjer navodimo Veliku Britaniju. Tamo su psi bez povodca ubili približno 15000 ovaca – posljedično su njihovi vlasnici bili podložni kaznenom progonu. Prometne nesreće bile su razlog 12% smrti pasa mlađih od tri godine. U ožujku 2021. pas koji nije bio na povodcu smrtno je ozlijedio lučkog tuljana u Temzi u Londonu, UK. Podaci o manjim divljim životinjama, npr. vjevericama i ježevima, ne postoje.
Psi često vuku na povodcu kada su uzbuđeni zbog izlaska u šetnju. To je neugodno za čovjeka (vlasnika/skrbnika, trenera, šetača psa) i psa, čak i kada se pas kreće u smjeru u kojem želi. Pas koji nateže na povodcu ima iskrivljeni prirodni govor tijela što potencijalno pridonosi sukobu među psima. Dakle, povlačenje na povodcu može negativno utjecati na kvalitetu, učestalost i trajanje šetnje, dok ako se psa ne šeta to uzrokuje debljanje i potiče druga nepoželjna ponašanja.
Neodgovarajuća oprema za sprječavanje povlačenja na povodcu može uzrokovati bol, uznemirenost i ozljede psa. Pokazalo se da oko 63% pasa ima probleme s leđima, što je u mnogim slučajevima bilo povezano s nekim problemima u ponašanju. Osim toga, kod čak 91% pasa koji su bili snažno povlačeni na povodcu, ili su sami jako povlačili, otkriveni su problemi u području vratne kralježnice. Oprema koja uzrokuje bol može kod pasa izazvati stres, strah i tjeskobu te potaknuti agresivno ponašanje. Ovo smanjuje dobrobit pasa, te slabi privrženost psa i vlasnika, što je faktor rizika za napuštanje kućnog ljubimca.
Treneri koji prate promjene na području školovanja i odgoja pasa, i ulažu u vlastitu edukaciju, promijenili su metode rada i više ne koriste snažne trzaje (tzv. korekcije) na povodcu. Dodatno, mnogi su prestali koristiti ogrlice, posebno vrlo štetne davilice, i sada koriste oprsnice (orme, hamove) za šetanje i trening pasa.
Zašto je oprsnica bolji izbor od ogrlice
Tijekom godina znanstvena istraživanja i iskustva stručnjaka sve češće su ukazivala da ogrlice mogu ozbiljno naštetiti zdravlju pasa koji vuku na povodcu. Isto tako svaki trzaj na povodcu, bilo da potegne sam pas ili čovjek, može dovesti do ozlijede. Dakle, ogrlice mogu uzrokovati štetu ako pas skoči ili kada se trzne povodac, a jednako su štetne ako se pritisak primjenjuje dosljedno tijekom vremena kada pas povlači na povodcu. Svaki vlasnik/skrbnik koji vodi psa na ogrlici treba odlučiti koliko se spreman kockati s mogućnošću da njegov pas bude ozlijeđen.
Kod korištenja ogrlice može se ozlijediti meko tkivo na prednjem dijelu grla psa. Naime, pritisak ogrlice dovodi do smanjenog protoka krvi te sprječava kisik i hranjive tvari da dopru do tkiva, a istovremeno omogućuje nakupljanje otpadnih tvari. Posljedično dolazi do propadanja tkiva.
U vratu se nalaze živci, krvne žile, grkljan, dušnik, jednjak i štitna žlijezda koji svi mogu biti oštećeni ogrlicom. Ako se ogrlice podigne više, ozlijeđene mogu biti žlijezde slinovnice u donjoj čeljusti koje se nalaze na bočnoj strani lica odmah ispod ušiju. Naime, štitnjača i žlijezde slinovnice smještene su neposredno ispod kože vrata, pa se mogu lako ozlijediti posebno kod kliznih ogrlica, naročito kod metalnih davilica.
U teškim slučajevima, trauma od ogrlice može dovesti do ozljeda mišićno-koštanog sustava (kralježnice) ili čak davljenja psa. Vratna kralježnica, leđna moždina u njoj, jedan je od najvažnijih energetskih kanala u tijelu jer kroz nju prolaze živce koji kontroliraju rad unutarnjih organa. Kada je protok energije u vratu prekinut ili ograničen, može se pojaviti niz problema uključujući hromost, problemi s kožom, alergije, problemi s plućima i srcem, problemi s probavom, bolesti uha i očiju, problemi u radu štitnjače, itd.
Povećani pritisak ogrlice na dušnik posebno je opasan za pse s laringealnom paralizom (patološko stanje u kojem su paralizirani živci i mišići koji kontroliraju grkljan, glasnice nisu biti dovoljno zategnute, te dolazi do suženja dišnih putova) ili kolapsom dušnika (patološki suženi dušnik, propadanje hrskavice, zbog čega zrak koji se udahne i izdahne ne može ući u pluća ili izići iz njih), te kod pasa s neurološkim oboljenjem vrata. Za pasmine koje imaju kratke njuške i poteškoće s disanjem (npr. mops i buldog), oprsnica je jedina prihvatljiva opcija jer ne utječu na njihove dišne putove.
Štitnjača je organ u obliku leptira neposredno ispred grkljana i dušnika, na dnu vrata. Do ozlijede štitnjače može doći kada pas ili čovjek povuku povodac. Tada dolazi do upale štitnjače, pa je posljedično uništava imunološki sustav u pokušaju da ukloniti upaljene stanice. To dovodi do manjka hormona štitnjače (hipotireoze) jer ih ona ne proizvodi dovoljno. Budući da štitnjača upravlja metabolizmom svake stanice, posljedice nastaju za cijelo tijelo. Simptomi mogu biti niska razina energija, debljanje, problemi s kožom, gubitak dlake, sklonost infekcijama uha i otkazivanje organa.
Problemi sa štitnjačom češći su kod pasmina koje vuku na povodcu, poput haskija i malamuta te labradora i njemačkog ovčara. Smatra se da ogrlice dodatno doprinose razvoju bolesti štitnjače, osobito kod pasmina za koje se zna da su genetski tome sklone, kao što su standardni doberman, tibetanski terijer i bokser.
Problemi s ušima i očima mogu biti posljedica povlačenja povodca jer ogrlica tada ograničava protok krvi i limfe u glavu. Pritisak ogrlice može povećati tlak unutar oka psa, što može biti osobito štetno za pse s očnim bolestima kao što su glaukom ili bolesti rožnice. Nadalje, stalno povišen tlak u očima povećava vjerojatnost gubitka dijela vidnog polja kod ljudi, što znači da su psi koji vuku na povodcu izloženi istom rizikom. Povlačenje na povodcu posebno je problematično kod brahicefalnih pasmina kod kojih su česti problemi s dišnim putevima i očima. Dakle, pse kod kojih bi povećani pritisak unutar lubanje i oka mogao biti štetan ne bi se smjelo šetati s ogrlicama.
Povlačenje povodca utječe na živce koji opskrbljuju prednje noge pasa. Psi mogu početi lizati šape zbog nenormalnog osjeta u šapama. Posljedično, pretjerano lizanje šapa i hromost prednjih nogu mogu biti povezani s korištenjem ogrlice.
Neki psi pretrpe ozbiljne ozljede nalik trzajnim ozljedama koje ljudi zadobiju u prometnim nesrećama. Niti dugački povodci na izvlačenje (tzv. fleksi) tu ne pomažu jer potiču pse na povlačenje, pa se suočavaju s neizbježnim trzajem kad dođu do kraja povodca. Oni ne razumiju zašto su “kažnjeni“, što ih često tjera da se zatvore, isključe ili izraze frustraciju agresijom. Također, trzajne ozlijede kralježnice povezuju se s epilepsijom.
Povodci i ogrlice mogu biti srž mnogih problema, uključujući emocionalne traume. Nažalost, samo jedna nezgoda prilikom povlačenja ili brzog trčanja može uzrokovati ozbiljnu štetu.
Među najveće prednosti šetanja psa u oprsnici je ta što one štite osjetljivi pseći vrat. Oprsnice vrše pritisak na prsa ili tijelo psa, za razliku od ogrlica koje lokaliziraju pritisak na grlo. Osim toga, oprsnice su sigurniji način za obuzdavanje psa. Ako je ogrlica previše labava, psi mogu lako skliznuti iz nje i pobjeći.
Sve vrste ogrlica mogu uzrokovati ozljedu kada je pas na povodcu
Ne preporuča se koristiti bilo koju vrstu ogrlice kao sredstvo kontrole psa. Poseban problem je kažnjavanje psa koga se vodi na davilici i trenira uz korekcije. Za razliku od „običnih“ ogrlica, još opasnije može biti korištenje davilica i ogrlica s bodljama. Stezanje davilice oko vrata je bolno za psa, pa će se problemi u ponašanju, kao što je npr. reaktivnost na druge pse, pojačati. Posebno bolno za pse je korištenje ogrlica s bodljama. Događa se da bodlje probuše kožu psa jer je koža na vratu tanja i osjetljivija. U Hrvatskoj je korištenje ogrlica s bodljama zakonom zabranjeno.
Premda je najčešće kritika upućena davilicama, znanstvena istraživanja pokazuju da svaki tip ogrlice donosi rizik za ozljedu vrata psa. Novija istraživanja govore u kojoj mjeri sve ogrlice vrše pritisak na osjetljivo tkiva vrata pasa kada postoji napetost na povodcu.
U istraživanju iz 2019. godine testirane su tri različite vrste ogrlica. Ogrlice su bile jednakih veličina, ali različite strukture (dvoslojno poliestersko i najlonsko tkanje, jednoslojno najlonsko tkanje i jednoslojno platno). Sve tri ogrlice izvršile su dovoljan pritisak na vrat psa da izazovu propadanje tkiva zbog nedovoljnog protoka krvi.
Rezultati su pokazali da materijal od kojeg je ogrlica napravljena određuje kontaktne pritiske i maksimalnu silu koja djeluje na vrat. Suprotno očekivanjima, dvoslojna ogrlica od najlonskog tkanja s jastučićima od etilen-vinil acetata imala je veći kontaktni pritisak od jednoslojne najlonske ili platnene ogrlice. Dakle, prisutnost jastučića nije bila učinkovita u smanjenju ukupne sile i lokalnog pritiska na vrat, odnosno uzrokovala je koncentraciju pritiska u određenim točkama.
Sile pritiska su varirale ovisno o smjeru kretanja psa u odnosu na vodiča (u smjeru kazaljke na satu, suprotno od kazaljke na satu i ravno). Najveće sile utvrđene su kada pas u odnosu na vodiča hoda u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, a najmanje kada hoda ravno.
U znanstvenom istraživanju iz 2020. godine analizirali su potencijalni učinak povlačenja povodca i posljedičnog pritiska na vrat koristeći osam različitih vrsta ogrlica (podstavljena ogrlica od tkanine, pletena ogrlica, podstavljena sportska ogrlica, ogrlica za lurchere, ogrlica od kože i konca, ravna ogrlica od tkanine, ogrlica od okrugle špage i davilica). Ogrlice su testirali na modelu psećeg vrata u obliku cilindra sa senzorom tlaka. Na povodcu je primijenjen niz sila koje predstavljaju različite interakcije: čvrsto povlačenje (40 N), snažno povlačenje (70 N) i trzaj (141 N). Prilikom toga bilježeni su kontaktno područje ogrlice i pritisak na cilindar=vrat.
Utvrđeno je da svi testirani tipovi ogrlica – čak i one koje su bile podstavljene ili široke – vrše dovoljan pritisak na model vrata da se riskira ozljeda psa. Nijedna testirana ogrlica nije pružala pritisak koji se smatra dovoljno niskim da smanji rizik od ozljeda pri povlačenju povodca.
Dakle, ova istraživanja upozoravaju da i pritisak obične ogrlice može oštetiti vrat ako pas povuče, odskoči ili ako ga vlasnik “korigira”. Stoga su znanstvenici utvrdili da sve vrste ogrlica predstavljaju određeni rizik. Zato pse treba učiti hodati na opuštenom povodcu bez povlačenja ili ih treba šetati uz upotrebu oprsnice koja ne vrši pritisak na vrat.
Oprsnice se često koriste kao alternativa ogrlicama jer se smatraju sigurnijom opcijom. One se koriste za mnoge pse – od kućnih ljubimaca do radnih pasa.
Nisu sve oprsnice iste
Većina vlasnika/skrbnika pasa kupuje oprsnice zato da šetnja bude ugodna i njima i psima, kao pomoć pri treniranju za smanjenje potezanja, za veću kontrolu nad psima i za sprječavanje da se psi izvuku iz ogrlice. Danas je postoji mnogo modela i marki oprsnica, pa vlasnici/skrbnici mogu odabrati onu koja je prikladna za njihovog pse ili specifične uvjete.
Dvije su glavne skupine oprsnica:
- oprsnice čiji remeni tvore slovo Y na prsima, a na leđima remeni naliče slovu H; Y remeni se nalaze iznad psećeg ramena i ostavljaju kost lopaticu slobodnom
- oprsnice s jednim vodoravnim remenom preko prsa, preko lopatice: nazivamo ih T oprsnice ako imaju polukružni remen oko tijela iznad prednjih nogu, ili V ako imaju dva podjednaka remena
Ove skupine oprsnica nazivaju se još i nerestriktivnim i restriktivnim modelima. Nazvane su tako zbog pretpostavke da remen oprsnice koji prelazi preko ramena ograničava raspon pokreta prednjih udova. Kod oba tipa oprsnice povodac se može pričvrstiti između ramena ili na prsnu kost, a neke imaju mogućnost pričvršćivanja na oba mjesta.
U znanstvenom istraživanju iz 2019. godine krenuli su od pretpostavke da oprsnice s prsnim remenom mogu više ometati istezanje ramena i prsnog koša nego oprsnice u obliku slova Y. No, rezultati istraživanja ukazali su da razlike utjecaja modela oprsnice ovise o građi psa.
Ključno je razmotriti udaljenost od psećeg lakta do poda pri određivanju restriktivne prirode različitih oprsnica za duljinu koraka. Za pasmine s relativno dužim udovima u odnosu na visinu do grebena, kao što su retriveri i španijeli, očekivana restriktivna priroda prsnog remena može se ublažiti položajem prsnog remena u odnosu na noge. Kod manjih pasmina pasa, lopatica je proporcionalno duža u ukupnim mjerama prednjih udova. Na primjer, lopatica francuskog buldoga čini 31% ukupne duljine ekstremiteta u usporedbi s prosječnim psom. Ovo utječe na relativni položaj (tj. relativno viši ili relativno niži na funkcionalnoj duljini ekstremiteta) oprsnice na prsnom košu.
Druga pretpostavka u navedenom istraživanju je bila da nelagoda koja proizlazi iz upotrebe prsnog remena oprsnice može uzrokovati da psi prebace težinu na stražnji kraj tijela. Naime, tjelesna težina zdravih pasa obično se raspoređuje kao 60% na prednje udove i 40% na njihove stražnje udove, iako su utvrđene razlike između pasmine. Suprotno očekivanom pokazalo se da većina pasa (97% opažanja) ima veću raspodjelu težine na prednjim nego na stražnjim udovima, pri čemu postoje pasminske razlike.
U istraživanju iz 2023. godine znanstvenici su proučili učinke četiriju vrsta oprsnica na hod. Otkrili su da je vrsta restriktivnih oprsnica korištenih u ovom istraživanju značajno smanjila duljinu koraka i pritisak prednjih šapa kada je pas nosio restriktivnu oprsnicu – u usporedbi sa psima koji nisu nosili oprsnicu. Dakle, može se zaključiti da je smanjenje duljine koraka uzrokovano smanjenim rastezanjem ramena pri upotrebi nekih oprsnica. Kao i u prethodnom istraživanju, građa psa je igrala ulogu.
Oprsnice mogu imati prednju i/ili stražnju kopču za pričvršćivanje povodca. Različiti modeli oprsnica mogu uzrokovati različitu raspodjelu pritiska na tijelu pasa ovisno o mjestu gdje se povodac zakopča.
Ako pas ima tendenciju da puno vuče, oprsnica s prednjim kopčanjem može biti dobar izbor. Omogućuje bolju kontrolu i obeshrabruje potezanje preusmjeravajući psa prema vodiču. Međutim, povodac može povući oprsnicu na jednu stranu, a to može uzrokovati probleme s muskulaturom psa. Te oprsnice nisu dobar izbor za pse koji se bave atletskim aktivnostima, psećim sportovima.
S druge strane, ako se pas dobro ponaša u šetnji, oprsnica s kopčom na leđima može mu biti udobnija.
Ular nije oprsnica
Ular (engl. head halter) se sastoji od remena koji prolazi oko njuške psa, ispod očiju, a koji se povezuje s ogrlicom kako bi osiguralo pristajanje. Povodac se pričvrsti ili ispod brade psa ili na stražnjoj strani glave. Korištenjem dvostrukog povodca, pričvršćenog i na ular i na ogrlica ili oprsnicu može se povećati sigurnost i kontrolu vlasnika/skrbnika nad psom, a istovremeno smanjiti silu na glavu i vrat.
Neki vlasnici/skrbnici se žale da im psi loše podnose ular ako im ga stave bez prethodne desenzibilizacije. Psi koji nisu naviknuti na ular stružu nos šapama, trljaju lice i njušku o površine, odbijaju hodati ili udaraju o povodac. Ove reakcije same po sebi smanjuju dobrobit jer su akutni pokazatelji stresa i potencijalno uzrokuju ozljede vlasniku, psu ili obojici. Također, mogu uzrokovati uznemirenost vlasnika, smanjujući zadovoljstvo korištenja ulara i posljedično vježbanjem ili protokolima modificiranja ponašanja. Međutim, u istraživanju utvrđeno je da se psi mogu naviknuti na ular povremenom upotrebom tijekom šest tjedana.
Uz oprez i uz pravilnu obuku, ulari mogu dobro funkcionirati za neke pse. Omogućuju psima da im se glava (dakle i oči) preusmjere i usredotoče na vlasnika za potrebe treninga. Ipak, korištenje ulara donosi određeni rizik za pse. Smatra se da ako pas juri naprijed i ga se trzne unatrag, može ozlijediti vrat. Zbog toga ga neki stručnjaci ne preporučaju.
Kako odabrati i koristiti oprsnicu za psa
Kod nabavke oprsnice ključno je osigurati da ona psu dobro pristaje. Oprsnica koja dobro pristaje neće pucati, povlačiti, grepsti ili na drugi način iritirati psa i ostat će na mjestu uz minimalno pomicanje dok pas hoda. Pravilno postavljena oprsnica neće uzrokovati stvaranje nabora kože oko vrata ili ramena psa, što bi ukazivalo na to da je pretijesna. Nakon što vlasnik/skrbnik skine oprsnicu sa psa, ne smije se vidjeti udubljenja na krznu na mjestu gdje je bila oprsnica.
Vlasnici/skrbnici koji imaju pse s bačvastim prsima, kao što su engleski buldozi, bokseri i pit bullovi, mogu imati problema s pronalaženjem oprsnice koja ljubimcu dobro pristaje. Udobnost je ključna kada se radi o pronalaženju odgovarajuće oprsnice, no neke oprsnice ili pretijesno prianjaju ovim pasminama oko prsa ili ramena, ili trljaju psa ispod pazuha dok hoda.
Oprsnice su podesive, pa nakon što se kupi onu koja je najbliže po veličini psa, mora je se fino podesiti kako bi odgovarala određenom psu. One trebaju biti dovoljno čvrste da pas ne može iskliznuti iz njih, ali ne pretijesne da uzrokuju nelagodu, trljanje ili ograničavanje kretanja. Jednostavna provjera da li je oprsnica pretijesna jest vidjeti može li se staviti 2-3 prsta između oprsnice i tijela psa. Potrebno je provoditi redovite provjere pristajanja oprsnici jer se one mogu s vremenom olabaviti. Dodatno, težina psa može varirati tijekom godišnjih doba, što uzrokuje potrebu za ponovnim podešavanjem oprsnice. Kada se oprsnica koristi na mladom psu koji raste, preporuča se često provjeravanje prianjanja kako bi bili sigurni da je štene nije preraslo.
Najveći rizik od loše prianjajuće oprsnice je da pas isklizne iz nje tijekom šetnje. Neki oblici tijela pasa ne pristaju dobro uz određene vrste oprsnica. Na primjer, pas se može izmigoljiti ako ima duboka prsa (npr. njemačka doga ili dobermane), pa omjer ramena i prsa na oprsnici stvara previše labavosti. Neke oprsnice mogu imati nedostatak u dizajnu, tj. prsni remen sklizne prema dolje kada je povodac zategnut, što znači da odlučan pas potezač može slobodno skliznuti.
Dobre oprsnice koji imaju i prednje i stražnje kopčanje najbolje su rješenje jer raspoređuju pritisak potezanja i trzaja na cijelo tijelo, a vrat i grlo drže slobodnim od pritiska. Korištenje prednjeg i stražnjeg kopčanja zajedno omogućuje najveću kontrolu, uravnoteženu raspodjelu i sigurnost, posebno za pse koji su snažni ili vuku na povodcu. Za pse koji ne vuku, upotreba samo prednjeg kopčanja je prikladna opcija. Nažalost, neke oprsnice dostupne na tržištu kod kojih se povodac pričvršćuje na leđima mogu vršiti pritisak na prednji dio vrata kada pas vuče.
Oprsnice najčešće imaju dva remena (dvije petlje) oko tijela psa, zbog čega se psi mogu teže izvući iz njih. Za pse koji se ipak mogu izvući, tu su oprsnice s tri petlje (tzv. Houdini harness).
Preporuča se korištenje povodca na dobro postavljenu oprsnicu, što je osobito važno za pse koji povlače povodac tijekom šetnje ili ako se tijekom šetnje koristi dugački povodac. Međutim, šetnje su ugodnije za kućnog ljubimca i vlasnika/skrbnika kada se psi nauče hodati mirno na opuštenom povodcu. Ako vlasnik/skrbnik nauči psa da može doći do parka bez povlačenja, bit će pošteđen potezanja ruku, mogućnosti da padnete, te izbjeći moguće ozljede psa. Na internetu je dostupan niz materijala o tome kako psa naučiti da hoda na opuštenom povodcu, a koji se temelje na pozitivnom poticanju (tzv. nagrađivanju) psa (bez korekcija).
Za većinu uobičajenih oprsnica psima nije potrebna nikakva obuka, ali se trebaju naviknuti kada prelaze s povodca pričvršćenog na ogrlicu na oprsnicu. Kada se psu namješta oprsnica, treba pratiti pokazuje li signale stresa, te osigurati da je pas ne samo podnosi, već da mu je udobno nositi je. Vlasnici/skrbnici kućnih ljubimaca moraju se pripremiti za uspjeh korištenjem poslastica za olakšavanje procesa. Psa treba nagrađivati za mirno stajanje na svakom koraku dok se stavlja oprsnica. Protokoli desenzibilizacije i kontrakondicioniranja mogu povećati prihvaćanje, npr. povezivanje oprsnice s nagradama, postupno približavanje i stavljanje na psa, kratko nošenje po kući i prvo izlazak van na mjesta gdje pas neće biti u stresu, pa kasnije na mjesta sa puno uzbuđenja.
Na što paziti kod korištenja oprsnice
Dok oprsnice nude mnoge prednosti u odnosu na tradicionalne ogrlice, postoje neki potencijalni nedostaci koje treba uzeti u obzir. Rizici i dobrobiti korištenja oprsnice mogu ovisiti o vrsti oprsnice, pasmini psa i razini aktivnosti te njenoj pravilnoj upotrebi.
Pritisak oprsnice na tijelo psa može biti neravnomjeran kada se povuče povodac. To je osobito vidljivo ako se psa uvijek šeće s jedne strane, kao što je to slučaj s psima vodičima. Oprsnice s remenima preko prsa mogu smanjiti istezanje ramena, mijenjajući prirodni hod psa. Ograničeni hod može dovesti do neravnomjernog rada mišića, neravnomjerne atrofije (propadanja) mišića ili dodatnog opterećenja zglobova te posljedično uzrokovati upalu ili pridonijeti artritisu. Šire ili podstavljene oprsnice mogu olakšati pritisak, no one će više ograničiti psu kretanje. Ti se problemi mogu svesti na najmanju moguću mjeru odabirom oprsnice koji nije restriktivna za određenog psa, pravilnim treniranjem dobrog ponašanja na povodcu (hodanje na opuštenoj povodcu) i izbjegavanjem trzanja povodca iz bilo kojeg razloga.
Ako oprsnica ne pristaje dobro i pas snažno povuče povodac, postoji mogućnost ozljede prsnog koša. Ovakve ozlijede iznimno rijetko se viđaju u praksi.
Većini vlasnika/skrbnika pse je lakše šetati u oprsnici, osobito ako vole vući ili su skloni naglom trzanju na povodcu (npr. reaktivni psi, plašljivi psi). Oprsnica ne smanjuje potezanje psa na povodcu, no neće niti potaknuti psa da jače vuče.
Međutim, postoje oprsnice koje smanjuju potezanje (engl. no-pull harness). Kod takvih oprsnica povodac se kopča s prednje strane i zateže remen koji ide preko prsa. Kada se koristi takva oprsnica, psi raspoređuju manje težine na prednje noge nego što je to uobičajeno, čak i kada oprsnice nisu pričvršćene na povodac. Osim toga, psi raspoređuju manje težine na nogu koja je na suprotnoj strani od one kojom hoda vodič psa, osobito kada je pas na povodcu. Dakle, pas reagira na prisutnost ovakve oprsnice i mijenja način hoda. No, treneri naglašavaju da oprsnice koje smanjuju potezanje pružaju najmanje štetan način da se mnogim vlasnicima/skrbnicima pruži prilika za rad sa psima i treniranje pristojnog hodanja na uzici. Vlasnik/skrbnik ne može naučiti psa da hoda na povocu ako se ne usudi izvesti psa van, ako padne i ozlijedi se.
Oprsnicu treba koristiti samo kada se psa vodi na povodcu i skinuti je kada je pas bez povodca. Ako je pas adekvatno istreniran, može mu se dati više vremena bez povodca.
Spavanje pasa u oprsnici potencijalno je rizično jer bi mogao zapeti za nešto (poput psećeg boksa) zbog čega postoji opasnost od gušenja. Također, psima može biti neugodno da nose oprsnicu cijeli dan, svaki dan.
Oprsnice treba redovno prati. Osim toga, vlasnici/skrbnici kućnih ljubimaca ne bi smjeli ostavljati mokru oprsnicu na psu dulje vrijeme jer to može izazvati infekciju kože. Nekoliko puta tjedno treba pregledati područja poput pazuha i ispod prsa radi provjere da oprsnica ne uzrokuje iritaciju kože trljanjem.
Zaključak
Oprsnice su u Europu došle prije oko 2000 godina iz Kine, a koristile su se prvenstveno kod radnih pasa. Za šetanje kućnih ljubimaca popularnost im raste od 1990-ih jer su udobnije i manje opterećuju pseći vrat od ogrlice.
Ako ste donijeli odluku koristiti oprsnicu za šetanje svog psa, mogli biste doći u iskušenje da u potpunosti odbacite njegovu ogrlicu. Međutim, čak i ako ne koristite ogrlicu za šetanje psa, ogrlica i dalje može služiti važnim funkcijama. Kao prvo, ogrlica je idealno mjesto za stavljanje identifikacijskih podataka. Oni mogu biti ključni za pronalazak vašeg psa ako se izgubi. Drugo, ogrlica može poslužiti kao zamjena u slučaju da oprsnica pukne. Treće, na tržište je došla nova tehnologija uključujući senzore koji prate razinu aktivnosti ili lokaciju psa, a koji su često dizajnirani za pričvršćivanje na ogrlicu oko vrata koju pas nosi cijeli dan. Četvrto, psima se ogrlica može staviti kao ukras (naravno, uz uvjet da je ugodna i da ne vrši pritisak na osjetljive strukture u vratu). Vlasnici/skrbnici pasa koji su zabrinuti zbog opasnosti da će se njihov pas objesiti za ogrlicu mogu kupiti ogrlicu s otkopčavanjem.
Neki vlasnici/skrbnici se brinu za udobnost svog psa kada tek počinju koristiti oprsnicu, ali istraživanja pokazuju da nakon što se psi naviknu na njih, nema značajnih znakova stresa ili razlika u ponašanju među psima koji nose ogrlice ili oprsnice.
Konačno, ako imate psa “potezača”, koga ste do sada vodili na ogrlici (ili još gore davilici), odvedite ga na pregled kod doktora veterinarske medicine. Možda će biti potrebno provjeriti zdravlje štitnjače te vrat i leđa, o čemu će odluku donijeti veterinar.
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
