Pse treba odgajati bez fizičkog kažnjavanja

Kod nas se još uvijek može čuti izreka „batina je izašla iz raja“, pa kao da nam je usađeno uvjerenje da je grubost neizostavni dio odgoja. No, odnos psa i vlasnika treba se temeljiti na povjerenju, a to se postiže dosljednošću, ne s grubošću. Cilj odgoja i treninga je imati psa koji sluša svog vlasnika zato što mu vjeruje, a ne zato što ga se boji!

Photo by Jaclyn Clark on Unsplash

Dobro odgojen pas bit će psihički stabilan, siguran u svoj odnos s vlasnikom. Ovo je temeljno potrebno da bi pas bio siguran za svoju okolinu, a posebno je važno za obitelji s djecom. S druge strane, kažnjavanje može promijeniti ponašanje psa, ali uvijek nosi određene posljedice za fizičko i psihičko zdravlje psa te narušava odnos psa i vlasnika.

 

Kako će pas shvatiti kaznu?
Većinom vlasnici pasa nisu svjesni da je fizičku kaznu teško primijeniti na način da pas ispravno shvati poruku. Neki od najvećih problema su kako primijeniti kaznu u pravom trenutku, na pravi način i pravom mjerom. Lako je pogriješiti, a posljedice mogu biti dalekosežne. Zbog toga se ne preporuča primjena fizičke kazne u odgoju pasa!
Najčešći problem je postići da kazna bude primijenjena u pravom trenutku jer često kazna slijedi prekasno, odnosno nakon što je pas prestao raditi ono zbog čega ga se želi kazniti. Takav primjer je kada vlasnici dozivaju psa u parku, dugo ga hvataju – i onda ga kazne kada ga konačno uhvate. Učinkovita kazna bila bi u vrijeme dok pas bježi. Kažnjavanje tog trenutka kada je pas već uz čovjeka samo će otežati uspješnost slijedećeg dozivanja psa.
Isti problem javlja se kod pasa koji uništavaju po kući. Prije svega treba znati da je uništavanje po kući najčešće uzrokovano anksioznošću kod pasa, pa je kažnjavanje put ka povećanju problema. Drugi razlog zbog kojeg psi mogu uništavati po kući je to što im je dosadno – koliko šetanja i igranja treba pojedini pas ovisit će o pasmini i drugim karakteristika – tu je odgovornost na vlasniku da prepozna potrebe svog psa i brine o njemu na primjeren način. Kada je riječ o kažnjavanju ovakvog ponašanja, obično se događa kada vlasnik dođe kući. U tom trenutku vlasnik ne kažnjava psa za ono što je pas napravio dok je vlasnik bio odsutan, nego daje poruku psu: s posla se vraćam ljut i ti ćeš za to biti kažnjen. Takva kazna ne rješava problem, a može ga povećati.
Psu se ne može objašnjavati da je kažnjen za nešto što je bilo prije. Vlasnici pasa često kažu da pas izgleda kao da osjeća krivnju, ali to nije točno. Pas izgleda tako zato što vidi da je vlasnik ljut, i reagira na tu trenutnu situaciju – ne povezuje je sa svojim ponašanjem u prošlosti. Ljudima je moguće reći: danas si bio zločest, sutra slijedi kazna (npr. nećeš dobiti sladoled), ali psi ne razumiju ovakva objašnjavanja.
Slijedeći problem je što su vlasnici skloni udariti psa po njušci ili glavi, npr. kada psi laju. To se nikada ne bi smjelo napraviti jer je pseća njuška vrlo osjetljiva. Dodatno, postoji opasnost da se psa udari po očima. Životinje se nikada i ničime ne smije udarati po glavi!

Photo by freestocks.org on Unsplash

 

Opasnosti kažnjavanja za zdravlje psa

Poseban problem je kažnjavanje psa koga se vodi na davilici i trenira uz korekcije. Vrat je vrlo osjetljiv zato što kroz njega prolaze krve žile koje mozak opskrbljuju krvlju, zatim dušnik i kralježnica. Svako zatezanje davilice (neovisno o tome da li je potegne vlasnik ili pas) uzrokuje pritisak na ove strukture, te ih oštećuje. Korištenje davilice može biti uzrok sljepoće kod pasa. Ako vlasnik ili trener samo trzne psa davilicom, tada postoji mogućnost trzajne ozlijede kralježnice, koja se povezuje s epilepsijom. Konačno, neki veterinari povezuju „struganje“ davilice po donjem dijelu vrata s promjenama u radu štitne žlijezde, iz čega mogu proizaći drugi zdravstveni problemi. Svaki vlasnik treba odlučiti koliko se spreman kockati s mogućnošću da njegov pas ovako bude ozlijeđen.

Dodatno, stezanje davilice oko vrata je bolno za psa. Zbog toga se problemi u ponašanju, kao što je npr. reaktivnost na druge pse, pojačavaju. Posebno bolno za pse je korištenje ogrlica s bodljama. Događa se da bodlje probuše kožu psa jer je koža na vratu tanja i osjetljivija.

Photo by Pope Moysuh on Unsplash

Posebno, korištenje električnih ogrlica za kažnjavanje pasa kod nas je zabranjeno Zakon o zaštiti životinja. Osim štetnosti na psihičko zdravlje psa, korištenje uređaja koji se temelje na strujnim udarima smatra se nehumanim.
Zatim, često vlasnici udaraju pse rukama i nogama. Zbog toga psi počnu „hvatati“ ruke i noge koje im se približavaju, čak i kada ih želimo pogladiti: oni nisu sigurni da li će ih ruka koja im se približava pogladiti ili udariti. Takvi psi postanu anksiozni, nesigurni što vlasnik želi od njih, a s time u vezi mogu razviti sve one bolesti koje spominjemo kod ljudi koji su u stresu (npr. čirevi u želucu). Konačno, jedan od glavnih uzroka agresije je strah. Vlasnici pas koji „hvataju“ zubima svaku ruku koja im se približava, obično se zabrinu kada u kuću dođe dijete ili ako pas „čvakne“ nekoga na ulici tko je želio pogladiti psa.
Također, česta greška je kada vlasnici udare psa povodcem, koji inače koriste za šetanje psa. Ako se psa udara s povodcem, tada će se pas bojati prići vlasniku koji drži povodac u rukama. To postaje problema kada vlasnik doziva psa u parku: pas ne prilazi zbog straha da će dobiti batine.
Problem može postati i pitanje sa čime je pas povezao kaznu. U trenutku kada je pas kažnjen, on može s kaznom povezati svoje ponašanje, osobu koja ga je kaznila, mjesto na kojem je kažnjen ili ono nešto što je bilo pored njega (npr. drugi pas ili dijete). Ako pas poveže svoje ponašanje s kaznom, prestat će to činiti. No, ako poveže s nečim drugim, npr. osobom, počet će se bojati takvih osoba. Kada je pas kažnjen na nekom mjestu, može se početi bojati tog mjesta. Najgora opcija je ako pas poveže kaznu s drugim psom ili djetetom, jer će u buduće pokušavati „otjerati“ ono što povezuje s kaznom.

 

Besmislenost kažnjavanja prirodnih ponašanja

Još jedan u nizu problema s fizičkim kažnjavanjem je i koja pseća ponašanja se kažnjavaju. Potpuno je besmisleno kažnjavati psa za ponašanja koja su njihova prirodna ponašanja. Na primjer, psi koji skaču na ljude žele polizati vlasnika po licu jer se u psećem svijetu tako pokazuje ljubav i privrženost. Uloga odgoja je naučiti psa da nama ljudima to nije ugodno, a ne kazniti ponašanje koje je dio psećeg „bontona“.
Kažnjavanje mijenja ponašanje, ali ne mijenja motivaciju psa. To znači da pas i dalje želi nešto učiniti te samo vreba priliku za to, a frustracija mu pri tome raste. Ovo može biti posebno opasno kada se pas kažnjava zbog svog reagiranja na dijete – može biti dovoljan trenutak nepažnje, kažnjavan pas provest će ono što je nakanio. Takav pas je „tempirana bomba“.

Poseban problem je kažnjavanje psa zato što reži. Režanje je upozorenje, to je znak da bi moglo doći do agresije – u tom slučaju treba maknuti uzrok, a ne kazniti upozorenje tj. režanje.
Konačno, psihičko stanje u koje ulazi pas koji je stalno kažnjavan naziva se naučena bespomoćnost. To stanje ima neke osobine depresije kod ljudi. Pas u stanju naučene bespomoćnosti osjeća da nema nadzor nad svojom okolinom, boji se da će sve što učini uzrokovati da bude kažnjen i odustaje od svega. Kod pasa koji su u stanju naučene bespomoćnosti očekuje se razvoj fizičkih bolesti, kao i kod ljudi.

 

Odgoj i trening bez fizičke kazna donose bolje rezultate

Photo by Wyatt Ryan on Unsplash

No, pse je moguće naučiti da se ponašaju na željeni način bez primjene fizičke kazne! Pse je potrebno odgajati i trenirati uz tzv. pozitivno poticanje (popularno zvano nagrađivanje). To se može započeti sa štencima, za razliku od treninga temeljenog na korekcijama, koji je opasan za štence zbog mogućnosti fizičke ozlijede. Takav način rada primjeren je i za traumatizirane psa jer potiče dobar odnos psa i vlasnika. Pogrešno je reći da u takvom treningu nema kazni jer prisutno je ne-fizičko kažnjavanje. Važno je znati da i ne-fizičko kažnjavanje ima svrhu jedino u trenutku kada pas radi nešto što vlasnik smatra problemom. Nikako i nikada psa se ne može zanemarivati satima ili danima!
Na primjer, uskrata pažnje (ignoriranje) može psu biti znak da prestane nešto raditi (skakati na vlasnika, žicati hranu kod stola i sl.). Moguće je koristiti fizičke prepreke (npr. baby gate) kako bi se psa naučilo da ne smije na neko mjesto (prepreke su potrebne u fazi učenja, ne nužno čitav život psa). Zatim, kod pasa koji su naučeni komunicirati s vlasnikom, dovoljno je da vide zabrinuto ili ljuto vlasnikovo držanje, ili glasno izgovoreno „ne“ i shvatit će da se nešto ne smiju raditi.
Temeljeno na znanstvenim spoznajama koje kreću od kraja prošlog stoljeća te iskustvima iz prakse, danas nema potrebe da fizička kazna bude temelj odgoja i treninga pasa. Sve su brojnija upozorenja da takav način rad nije primjeren za pse koji su kućni ljubimci, svakodnevno dolaze u kontakt sa puno ljudi i pasa te su i ovako pod pritiskom našeg užurbanog i bučnog načina života. Želimo li opravdati izreku da je pas najbolji čovjekov prijatelj, trebali bismo i mi ljudi pokazati prijateljskiji odnos prema psima.

 

Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.

X