Osnovno o socijalizaciji štenadi i mačića

Kada bi postojala neka tema za koju bi voljela da je svi pročitate, onda bi to bila tema socijalizacije kućnih ljubimaca! Većina problema u ponašanju proizlazi iz nedostatne ili nikakve socijalizacije!

Psi i mačke omiljeni su kućni ljubimci. Kao društvene životinje oni su evolucijski prilagođeni na život u zajednici. Međutim, pravila ponašanja u zajednici moraju naučiti. Istovremeno, držanje pasa i mačaka u urbanim sredinama, zahtjeva navikavanje na zvukove, predmete i ostale podražaje koji se u takvom okruženju susreću. Stoga bi u periodu socijalizacije morali biti izloženi okolišu u kakvom će živjeti kao odrasle jedinke.

Kod svih vrsta životinja u periodu socijalizacija učenje je brže i trajnije. To je period u prvim tjednima života mladunčeta, kada su osjetila i motorički sustav dovoljno razvijeni da se mladunče odvaži na istraživanje okoline, a središnji živčani sustav prolazi kroz intenzivni razvoj. Mladunčad tada uči prepoznavati pripadnike iste vrste i ostale „prijateljske“ vrste, pravila ponašanja u zajednici, te stvara obrazac „normalnog“ okoliša za cijeli život. Nakon tog perioda brzog učenja životinje postaju strašljivije i opreznije jer to evolucijski promatrano predstavlja sigurni način ponašanja za životinje u divljini i zaštitu od potencijalnih predatora.

Kod pasa period socijalizacije je od trećeg do šesnaestog tjedna života. U leglu štene od kuje uči „kako biti pas“ i odnosno uči osnovne signale važne za komunikaciju pasa (položaj uši, položaj repa, režanje i pokazivanje zuba, lajanje). Kroz igru s braćom štene uči kako reagirati na stresno glasanje ostalih, inhibiciju ugriza odnosno kako primiti zubima (ustima), a ne uzrokovati bol (što im je važno za cijeli život jer psi nemaju ruke, pa sve primaju na taj način). Stoga bi svako štene trebao ostati s majkom kujom najmanje do osam, a poželjno je do 10 tjedana starosti. Istovremeno, štenetu je potreban kontakt s ljudima. Odnos čovjeka i psa štene uči gledajući odnos svoje majke s vlasnikom. Pas se treba naučiti na prisustvo djece i odraslih ljudi obaju spola.

Nakon osam do deset tjedana, štene odlazi kod novog vlasnika, koji je dalje odgovoran za adekvatnu socijalizaciju svoga ljubimca. Štenetu bi trebalo biti omogućeno postepeno upoznavanje sa svim onim situacijama, ljudima, životinjama, predmetima i zvukovima, uz koje će morati živjeti kao odrasla jedinka. Život u stanu ili kući znači da se štene susreće sa zvukovima kao što je na primjer zvuk televizora, usisavača ili stroja za rublje, kao i promet ili ulični radovi. Posebno važnim pokazalo se naučiti štenad na onakav tretman, kakav će dobiti kod veterinara, kao što je diranje šapa, uha, očiju, njuške i tijela. Dobro socijaliziran pas ne smije se bojati u takvim situacijama, te treba pokazivati interes za ono što se oko njega događa.

Period socijalizacije mačića je između drugog (trećeg) i dvanaestog tjedna starosti. U početku mačić ostvaruje kontakt s majkom, a s četiri tjedna počinje društvena igra s braćom. Mačić koji se susretne s drugim vrstama životinja tijekom tog perioda, spremno će prihvaćati njihovo prisustvo kao odrasla jedinka. Mačić koji je do dvanaestog tjedana bio u kontaktu s psima, kasnije ih se ne boji. Štoviše, pokazalo se da mačići koji odrastu uz štakore, ne smatraju ih lovinom (hranom) kao odrasli.

Već od drugog tjedna starosti svaki bi mačić trebao biti u kontaktu s ljudima, premda bi periodi kontakta trebali biti kratki kako se ne bi izazvalo odbojnost. Redovito bavljenje s takvim mačićem pospješuje razvoj njegovog središnjeg živčanog sustava, pa on brže otvara oči, ranije počinje istraživati okoliš i manje se boji ljudi, te brže pristupa novim igračkama. Takvi mačići koji su manje plašljivi prihvaćaju da ih ljudi duže drže u krilu i lakše im pristupe te stoga ostvaruju bolju vezu s vlasnikom. Spremnost na kontakt s ljudima razvija se tijekom perioda socijalizacije, a ustaljuje se nakon četiri mjeseca starosti.

Dakle, u periodu socijalizacije ponašanje mladunčadi je vrlo prilagodljivo. Istovremeno, takva mladunčad koja prolazi kroz brzi fizički i emocionalni razvoj, vrlo je podložna trajnim psihičkim oštećenjima tj. traumama, te ono loše što im se dogodi u tom periodu može imati dugoročne posljedice na njihovo ponašanje cijeli život. Zbog toga je posebno važno odgajati ih bez fizičkog kažnjavanja. Osim toga, u periodu socijalizacije može početi prvi trening temeljen na pozitivnom poticanju (nagrađivanju), te u kratkim intervalima s puno igre.

Neodgovarajuća socijalizacija prisutna je kod štenadi i mačića koji ostanu nakon perioda socijalizacije kod uzgajivača ili u skloništima za napuštene životinje – u okolišu koji ne nalikuje onome namijenjenom kućnom ljubimcu. Odgovorni uzgajivači posvetit će pažnju odgovarajućoj socijalizaciji kako bi umanjili ovaj problem. Isto tako, naročito je važno da svako sklonište ima volontere koji se redovito bave sa štenadi i mačićima, te privremene udomitelje koji pomažu u socijalizaciji njihovih štićenika.

Psi i mačke koji nisu adekvatno socijalizirani često se boje ljudi, ne žele im pristupiti, te mogu biti agresivni ako im ljudi priđu ili ih pokušaju dirati. Nadalje, takve životinje boje se zvuka kućnih uređaja, pucnjave petardi ili vožnje automobilom. Nažalost, događa se da se psi koji su bili prerano odvojeni od pseće obitelji ili nisu susretali druge pse u periodu socijalizacije, ne znaju ponašati u kontaktu s drugim psima ili ih se boje. Isto vrijedi i za mačiće, koji ako odrastu izolirani u stanu teže prihvaćaju novu mačku koju vlasnik dovede.

Nakon perioda socijalizacije životinje nastavljaju učiti, no na način koji se razlikuje od učenja u periodu socijalizacije zbog različitosti u središnjem živčanom sustavu kod odraslih jedinki. Ipak, pozitivna ili negativna iskustva koja mače ili štene stiče nakon perioda socijalizacije mogu znatno promijeniti njegovu percepciju čovjeka i utjecati na ponašanje. Stoga je moguće postići promjene u ponašanju kod odraslih jedinki, ali to zahtjeva razumijevanje mehanizama učenja kod odraslih jedinki, genetiku vrsta i pasmina, te društvenu organizaciju vrste. Takve promjene u ponašanju odraslih jedinki mogu se nazvati resocijalizacijom.

Socijalizacija je važna za sve društvene vrste, pa tako i za kuniće, konje i papige.

Detaljnije o socijalizaciji pasa u nekom drugom članku,…

Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.

X