Konji u životinjskom svijetu

Domaći konj, lat. Equus caballus, domesticiran je prije oko 6000 godina. Najbliži rođaci konja su magarci i zebre.
Konji su kao vrsta evoluirali na ravnicama Sjeverne Amerike, no nakon domestikacije ti divlji konji su izumrli. Danas su jedini pravi divlji konji Przewalskog (lat. E. Przewalskii).

Ono što nazivamo američkim „divljim konji“ su zapravo feralni ili slobodnoživući, tj. domesticirani konji koji su se vratili u prirodu. To su potomci domaćih konja koje su dovezli osvajači iz Europe, pa su im pobjegli ili su ih ostavili. Slobodnoživući konji žive i u Australiji (tzv. Brumby), a od nedavno lutaju i našim krajevima.
Prema zoološkoj sistematici konji su kopitari, neparnoprstaši i biljojedi.

Po prirodi konji su oprezni, pozorni i plašljivi jer mogu biti plijen za mesojede.
Slobodnoživući konji, dakle oni koje ne kontrolira čovjek, žive u krdu koje čine pastuh i kobile sa ždrjebadi.

 

Što je komunikacija

Razumijevanje konjske komunikacije važno je zbog dobrobiti konja i sigurnosti ljudi koji rade s konjima. Važno je razumjeti njihov govor tijela i glasanje. Nažalost, komunikacija u svijetu mirisa nama ljudima nije dostupna.
Komunikacije je prenošenje poruka od pošiljatelja do primatelja. Poruke se mogu prenositi namjerno ili ne (npr. bolesne životinje pokušavaju sakriti da su bolesne, ne žele da predatori pročitaju njihovu poruku o bolesti i slabosti). Poruka može biti dana (ostavljena ili poslana) za jednog ili više primatelja. Pošiljatelj i primatelj poruke mogu, ali ne moraju biti iste vrste.

Više o komunikaciji općenito:

Na rubu znanosti: Komunikacija životinja

Komunikacija vidom

Konji vide u dvije boje tj. vide plavkasto, žuto i sivo, a ne vide u crveno-zelenom dijelu spektra. Oni bolje vide noću, ali slabije vide dubinu nego mi ljudi.

Ilustracija: https://horsenetwork.com/2016/07/horse-vision-effects-horsemanship/

Konji vide skoro oko svog čitavog tijela (svih 360°) jer imaju širok periferni vid. Otprilike pola vide jednim okom, a pola drugim okom (monokularni vid). Ispred sebe konji vide s oba oka, tu se preklapa vidno polje lijevog i desnog oka, dakle binokularni vid čini oko 65%. Konji ne vide svega 3° iza sebe. Točno u prostoru ispred očiju, u malom prostoru konusnog oblika, konji također ne vide, to je tzv. slijepa točka.

Ilustracija: http://nswschoolanimals.com/horses/

Konji dobro vide pokrete, i to je važno za njihovu komunikaciju. Kod komunikacije vidom koriste se ušima, očima, njuškom, repom, nogama te položajem čitavog tijela.

Ilustracija: https://www.equinebehaviour.co.za/understanding-equine-body-language/

Ako su oči konja širom otvorene, to znači da on osjeća strah, napetost ili uzbuđenje. Znak opuštenosti su poluzatvorene oči.

Kada je konj opušten, uši su mu malo polegnute na natrag. Uzbuđen, oprezan i znatiželjan konj imat će uši podignute naprijed. Konačno, uši sasvim polegnute natrag, skoro prema vratu znak su ljutnje, iritacije ili straha.

Ako se promatra kod konja usne i nosnice, onda žvakanje i lizanje znači da je konj opušten, prihvaća ljude koji su pored njega. S druge strane, uske usnice znače strah i nelagodu. Isto je s nosnicama.

Kod zadovoljnog konja rep je opušten rep. Konj koji ima uzdignut rep uzbuđen je, spreman je ugristi ili u galopu. Nisko spušten rep, među nogama znači da je konj prestrašen, ali može biti i zbog vjetra. Mahanje repom znači da je konji ljut ili tjera kukce.

Ako se promatra aktivnost i položaj tijela konja, može se uočiti nekoliko komunikacijskih signala. Na primjer, ako konj podiže glavu to znači da je na oprezu. Kada konj produži niski vrat tada je ili agresivan ili se sprema na ne-prijeteće prilaženje. Udaranje s kopitom znak je frustracije i boli, no normalno je prije hranjenja. Također, komunikacijski signal je i propinjanje konja na zadnje noge.

Normalne aktivnosti konja uključuju lagano koračanje dok jedu, stajanje, trčanje,… No, razlog za oprez je ležanje, valjanje, znojenje, tresenje glavom… Ipak, to nije nužno nešto loše i potrebno je promatrati cijelu životinju i okolnosti. Konačno, važno je znati da konji mogu spavati u stajaćem položaju.

 

Komunikacija sluhom

Konji za komunikaciju koriste različite zvukove. Neki od njih su:

Njištanje – pozdravljanje, društveni kontakt; više frekvencije, jača emocija

Rzanje – prisutnost jedinke, tiše glasanje, prijateljski signal; kobila-ždrijebe, udvaranje pastuha kobili

Frktanje – izražava uzbuđenje, kod susreta konja (oprez!), opasnost; snažno disanje u galopu

Režanje – agresivno glasanje

Cičanje – izražava nelagodu, upozorenje drugom konju

Vrištanje – stres i anksioznost (odvajanje konja)

Dahtanje – umor, ljutnja, strah

Puhanje kroz nos – ugoda

Itd.

 

Komunikacija njuhom

Konji imaju jako dobar osjećaj mirisa. Za komunikaciju koriste mirise drugih jedinki i feromone. Oni dobivaju informaciju o drugome iz mokraće, izmeta, sline, žlijezda na koži i daha. U susretu dva konja oni istražuju miris oko usta i nosa, bokova i dio ispod repa (anus i spolovilo). Iz toga dobivaju informaciju o spolu, dobi i u kakvom je stanju druga jedinka.

Posebno, konji imaju tzv. Vomeronazalni (Jacobsonov) organ koji služi za detekciju feromona. Kod istraživanja feromona iz zraka konji naprave tzv. „flehmen”, tj. konj povlači gornju usnu, nabora nos, izloži unutrašnjost usana, te istovremeno duboko diše i podiže glavu.

 

Komunikacija dodirom

U životinjskom svijetu komunikacija dodirom povezana je s ugodom i društvenim povezivanjem. Primjer toga je timarenje, pri čemu jedan konj drugome kratkotrajno gricka leđa, grivu i noge. Timarenje je češće u sezoni kada ima više parazita.

Osim toga, konji koriste dodirivanje njuškom za pojačavanje društvenog odnosa.

Konji osjećaju vibracije tla putem kosti u nogama. Mogu prepoznati trk drugog krda i potres (povezano i sa sluhom).

 

Komunikacija konja i ljudi

Ljudi razumiju komunikaciju vidom, sluhom i dodirom, ali ne i komunikaciju mirisom, a pogotovo ne komunikaciju feromonima jer su oni vrsno specifični.

Dodir se koristi u treningu, npr. pritisak, prenošenje težine, korištenje uzda, biča i mamuza. Nažalost, ovo posljednje je bolno za konje.

S druge strane, važno je da ljudi komuniciraju s konjima putem dodira na nježan način. U istraživanjima se pokazalo da kod domaćih konja taktilna stimulacija (dodiri) uzrokuje smanjenje broja otkucaja srca. Osim toga, bavljenje sa ždrebetom može poboljšati njegovu socijalizaciju.

Smatra se da je u radu s konjima važniji ton kojim se nešto kaže, nego sama izgovorena riječ.

Novija istraživanja pokazala su da konji čitaju ljudske emocije, pamte to i prilagode tome svoje ponašanje.

 

Zaključak

Konji su vrlo inteligentne životinje, sjetimo se samo pametnog konja Hansa (1904., 1907.), engl. Clever Hans.

U našem društvu konji su sve češće ljubimci, ponekad životinje za sport ili radne životinje. Nažalost, dio konja i dalje se uzgaja za mesnu industriju.

Danas konji postoje samo kao domaće životinje, pa je tim više naša dužnost da o njima skrbimo na odgovarajući način. Premda zvuči pomalo „romantično“, puštanje konja u prirodu kako bi živjeli kao „divlji konji“ nije jednostavno jer pri tome uvijek dio konja strada, a tek najotporniji opstaju. Zbog toga je to moralno upitno.

Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.

X