Svaki pas treba izaći u šetnju svaki dan

Image by Tom und Nicki Löschner from Pixabay

Izlazak u šetnju jedan je od najvažnijih događaja u danu svakog psa. U šetnji psi obavljaju nuždu, ona im omogućuje tjelesnu vježbu, mentalnu stimulaciju i priliku da saznaju što se događa u susjedstvu. Redovni izlasci u šetnju služe psima da budu fizički aktivni i psihički potaknuti na razmišljanja primjerena psima. Zbog toga psi trebaju ići svaki dan u šetnju. Jedini izuzetak od ovog pravila može biti preporuka doktora veterinarske medicine ako je pas bolestan i/ili star.

U našem društvu još uvijek se provlači ideja da postoje „psi za kuću“ i „psi za dvorište“, i nažalost vrlo često se pse ne izvodi u šetnju premda je ona svima potrebna. Redovne šetnje koje su sadržajno primjerene psima osnovni su uvjet za sprječavanju i rješavanje problema u ponašanju.

 

Koliko šetnje psima treba

Broj izlazaka i dužina šetnje mogu ovisiti o veličini i starosti psa, te o tome da li pas tijekom dana boravi u stanu ili ima mogućnost izlaska u dvorište. Psima koji borave u dvorištu i ne izlaze u šetnju s vremenom postane dosadno. Takvi psi nakon nekog vremena počinju tražiti nove zanimacije, kao što je iskopavanje cvijeća, hvatanje ptica, lajanje uz ogradu, i sl. Naravno, dvorište je moguće obogatiti nekim psećim sadržajima, kao što su npr. pješčanici, tuneli, i mirisni sadržaji (postavljanje nekih mirisa za traženje), ili čak društvo drugog/ih psa/pasa. No, ništa od toga nije trajno zabavno, i ne može zamijeniti svakodnevnu šetnju. Neki psi koji su redovno izvođeni u šetnju uopće ne žele obaviti nuždu u dvorištu.

Image by Megan Markham from Pexels

Dio vlasnika omogućuje odraslim psima da obavljaju nuždu na pelenu/podložak u stanu ili na balkonu/terasi. To može dovesti do problema, posebno kod mužjaka koji onda počnu mokriti i po drugim mjestima unutar doma. Naime, psima obavljanje nužde nije samo potreba da se olakšaju (kao kod nas ljudi), ono im je važno u komunikaciji. Prirodno je za psa da nuždu obavi na mjestu gdje već postoje mirisne poruke drugih pasa, pa je sprječavanje ovog ponašanja onemogućavanje jedne od osnovnih psećih potreba i zato rezultira problemima u ponašanju.

U prosjeku, zdravi odrasli psi trebali bi izlaziti u šetnju barem tri puta dnevno, a minimalno ukupno biti vani sat vremena. Naravno, za štenad koja još nije primila sva cjepiva, za bolesne pse i seniore, može ovo biti previše. Isto tako, pse koji još nisu habituirani (naviknuti) na boravak izvan kuće (imaju strah od otvorenog prostora) i/ili na gradsku vrevu, ne smije se prisiljavati da budu dugo vani, već ih se treba pomalo učiti na izlaske. S druge strane, za mlade zdrave pse ovo nije niti približno dosta.

 

Photo by Tatiana Rodriguez on Unsplash

Psi u šetnji moraju mirisati razna mjesta i razne stvari

Mirisne poruke psi ostavljaju mokrenjem, defeciranjem (kakanjem) te grebanjem šapama jer imaju mirisne žlijezde među nožnim prstima. Od svih osjetila psima je miris najvažniji i najsnažniji.

Za pse je komunikacija mirisom jako važna jer su mirisne poruke dugotrajne, ostaju i nakon što pas ode kući i dostupne su svima koji tuda prođu. Čitanjem mirisnih poruka pas će najbolje iskoristiti svaku šetnju. Gotovo nam je nemoguće zamisliti složenost informacija koje prikupljaju nosom.

Za psa je šetnja prilika da sakupi razne mirisne informacije o svemu što se u susjedstvu događa. Iz mirisnih tragova drugih pasa može se doznati koji je pas tuda prošao, kojeg je spola, da li je zdrav ili ne, što jede, da li se kujica tjera i sl. Pse to sve zanima, i oni žele biti informirani kao što mi ljudi pratimo medije i društvene mreže, ili razgovaramo s drugim ljudima.

Image by Karen Arnold from Pixabay

Osim same znatiželje, za pse ovo predstavlja mentalnu stimulaciju, odnosno potiče ih da razmišljanju. Što više informacija pas prikupi, to će više biti time zaokupljen, pa je manja vjerojatnost da će kod kuće tražiti neku „neprimjerenu“ zabavu.

Premda je iz ljudske perspektive nekad teško prihvatiti, psi moraju pomirisati izmet i feces (drek) drugog psa – upravo to su najzanimljivije informacije. Ne smije ih se u tome sprječavati. Naravno, postoji problem s onim psima koji žele pojesti feces dugih pasa (i mačji i ljudski), pa taj problem treba posebno rješavati, ali o tome drugom prilikom (jedan ne-baš-idealni način kako se to može spriječiti je stavljanje brnjice).

Osim psećih mirisa, pse zanimaju i mirisi drugih životinja. Na primjer, neki psi će biti jako zainteresirani za mirise potencijalne lovine, kao što su glodavci (npr. miševi, štakori), dvojezupci (kunići i zečevi), kukcojedi (npr. ježevi, rovke), ptice, ali i za mirisne poruke koje ostavljaju drugi mesojedi (kune, lasice, mačke).

 

Image by Gerson Rodriguez from Pixabay

Mjesto za obavljanje nužde psi pažljivo odabiru

U prosjeku u šetnji mužjaci češće zastajkuju nego ženke, pomirišu neko mjesto i onda ga obilježe svojom mokraćom. Nekada to ponove i više puta za redom. Ovo znaju ponavljati čak i kada više nemaju mokraće u mjehuru, pa tada koriste samo vizualni signal podizanja noge. Naime, podizanje noge omogućuje psu da mokraću pošprica po povišenoj površini, kako bi se miris proširio što dalje. No, osim mirisa mokraće u psećoj komunikaciji se podizanje noge smatra signalom – to je znak drugim psima da priđu i „pročitaju“ mirisnu poruku.

Primijetit ćete da postoje mjesta gdje uvijek ima psećih izmeta. Naravno, kako odgovorni vlasnik/skrbnik psa trebate očistiti za svojim psom, međutim za pseću komunikaciju i nakon čišćenja ostaje mirisni trag. Osim toga, neki psi pokušat će ostaviti svoj feces (drek) na povišenom mjestu, kao što je ograda ili neko srušeno deblo.

Image by Yvonne Lüneburger from Pixabay

Konačno, za pse je važno mirisanje drugih pasa. Ipak, dobro socijalizirani psi ne prilaze svim psima, nego samo onima iz čijeg govora tijela prepoznaju želju za upoznavanjem i/ili druženjem. Zabluda je da svi psi trebaju prilaziti svim psima. Neki psi ne žele se upoznati i ne žele da ih se pomiriši: ponekad će se izmicati od dugog psa, sjesti ili pokazati otvorenu agresiju. Pas koji je u stresu češće će se pomokriti i defecirati, te će time ostaviti jasnu poruku kako se osjeća.

Dakle, psi doživljavaju svijet kroz nos. Kao što mi volimo razgledavati krajolik, tako oni žele osjetiti miris svog okruženja. Ako sprječavate psa da potraži i provjeri zanimljive mirise, onemogućit ćete mu istinsko iskustvo svijeta oko njega, umanjiti važnu mentalnu stimulaciju, omesti pseću komunikaciju i obavljanje nužde.

 

Image by TheOtherKev from Pixabay

Kada izađete van sa psom, krećite se

U parkovima se često mogu vidjeti vlasnici pasa koji sjede na klupi i drže pse uz sebe, kao i oni koji stoje i razgovaraju, dok su im psi negdje okolo.

Osnovno pravilo šetnje je da se vlasnik/skrbnik treba kretati sa svojim psom ili psima. Psi trebaju imati prilike promirisati cijelo susjedstvo, i ostaviti svoje mirisne poruke. Kada se u šetnji sretne nekog psećeg prijatelja, tada se može stati i poigrati na mjestu, a nakon igre trebalo bi nastaviti zajedničku šetnju.

Kada god se boravi na jednome mjestu, povećava se mogućnost da među psima dođe do sukoba. Jedan je razlog što su neki psi više, a neki manje zainteresirani za druženje, pa će kraće druženje biti većini prihvatljivo, ali duže neće. Drugi je razlog što će neki psi početi prostor na kome su sa vlasnikom/skrbnikom početi shvaćati kao svoj prostor, i možda će ga poželjeti braniti. Konačno, dovoljan je trenutak nepažnje i neki psi će otići za drugim psima ili čak kući ako im je dosadno.

Photo by Dane Deaner on Unsplash

Jedina iznimka mogu biti stari i/ili bolesni psi za koje je dobro da malo izađu van i uživaju na svježem zraku. No, u tom slučaju treba biti oprezan jer će se nemoćan pas loše osjećati ako mu prilaze drugi psi. U takvoj situaciji možda nije loša odluka voziti psa u kolicima. Naravno, kolica moraju biti takva da je pas siguran i ugodno se osjeća (npr. da ga ne bole kosti od drmanja po putu).

 

Iskoristite vrijeme šetnje za druženje sa svojim psom

Uživajte u šetnji sa svojim psom. Možda biste u idealnim okolnostima otišli na mjesto gdje pas može biti slobodan, kao što šuma, livada, plaža u vrijeme kada nema kupača, veliki gradski park i sl. Nažalost, to nije uvijek moguće. No, moguće je redovnu šetnju učiniti zanimljivijom kroz dodavanje nekih sadržaja. U šetnji nije najvažnije da idete daleko, već kako koristite vrijeme tijekom šetnje.

Najvažnije je da psi u svakoj šetnji imaju svoje vrijeme za njuškanje na opuštenom povodcu. Ipak, moguće je povremeno ih vježbati neke osnove naredbe/signale koje ste prethodno uvježbali kod kuće u miru bez distrakcija. Naime, učenje, odnosno trening stvara prekrasne mogućnosti za jačanje odnosa psa i vlasnika/skrbnika, ali može biti iscrpljujuće uz sve distrakcije koje vam se nađu na putu.

Image by HeungSoon from Pixabay

U šetnji su psi potpuno zaokupljeni mirisom, no pravilnim treningom može im se vratiti fokus na vlasnika/skrbnika. Na primjer, kada vas pas tijekom šetnje pogleda izgovorite njegovo/njeno ime ili mu recite da sjedne na nekom mjestu na ulici kao što je rub pločnika (vježbanje „sjedi“).

Premda su psi u šetnji ulicama na kraćem povodcu, može ih se povremeno dozvati („dođi“) i time vježbati da ostanu usredotočeni na vas čak i u gradskoj vrevi. Dozivanje je posebno važno vježbati u gradskim parkovima među drugim psima, ili ako su pas i vlasnik sami u šetnji prirodom gdje je sve prepuno mirisa.

Iz perspektive psa, ljudi hodaju suviše sporo. Da bi slijedili zanimljive mirisne tragove i došli do mjesta na koje žele, psi vuku svoje ljude što brže i jače mogu. Zato je šetnja prilika za učenje psa da hoda na opuštenom povodcu, npr. možete vježbati psa da hoda s vaše lijeve, pa onda s desne strane (ili obrnuto). Konačno, možete započeti s tzv. „urbanim agilitijem“ koristeći prepreke na koje nailazite, npr. skakanje na i sa klupe ili debla u parku.

 

Image by Kevin Phillips from Pixabay

Kako šetamo pse

Vlasnici/skrbnici pasa u prosjeku su fizički zdraviji među ostalim i zato što redovno šetaju sa psima. Šetnje doprinose našem fizičkom i psihičkom zdravlju, te obogaćuju naš društveni život.

Prema inozemnim znanstvenim istraživanjima više se šetaju vlasnici/skrbnici koji imaju veće pse i koji imaju bolju emocionalnu vezu sa psom.  Međutim, oni koji imaju veći broj pasa rjeđe se sa psima šetaju. Psi koji su agresivni prema vlasnicima manje su izvođeni u šetnju, no pitanje je da li su psi agresivni zato što nisu dovoljno izvođeni ili agresija narušava emocionalnu vezu sa vlasnikom/skrbnikom. Zanimljivo je da prema istraživanjima spol psa, to da li je kastriran ili ne te njegova starost ne utječu na učestalost izvođenja u šetnju.

Image by Mircea Iancu from Pixabay

Kod odluke da li šetati psa na povodcu ili bez najvažnija je sigurnost psa, vašeg i tuđeg. Pse se ne smije pustiti s povodca ako ih se ne može dozvati. Osim toga, važno je poznavati zakonodavstvo jer neki gradovi izričito zabranjuju da se po ulicama šeta pse bez povodca. Istraživanja pokazuju da se u parkovima češće pse šeta bez povodca. Nadalje, bez povodca se češće šeta odrasle pse, ženke i pse manje veličine. Dakle, na odluku o šetanju psa sa ili bez povodca utjecat će vrsta javnog mjesta te dob, spol i veličina psa.

Naravno, uvijek će postojati oni izlasci kada vodite psa sa sobom da ne ostane sam kod kuće dok ste vi na kavi s prijateljima ili kada idete do obližnje trgovine. Možete povesti psa, ali to nije ona prava šetnja koja je namijenjena baš psu.

Osmislite vaše šetnje tako da uživate i vi i vaš pas!

 

Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.

Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.

X