Zašto (i kako) psi postanu opasni?

Zapravo, odgovor na ovo pitanje nikada nije jednostavan jer postoji više vrsta agresija, više mogućih uzroka od kojih samo jedan nije dovoljan da pas postane „opasan pas“.

Prema Pravilniku o opasnim psima (NN 26/2005), „»opasan pas« može biti bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili koja se uzgaja i/ili dresira za borbe pasa ili je zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom“. Zakonodavstvo je problem riješilo kratko i jasno: pas koji nekoga ugrize treba biti procijenjen kroz propisane testove ponašanja, a vlasnik sankcioniran. Najčešće se psa eutanazira nakon što doktori veterinarske medicine provjere da pas ne boluje od bjesnoće, jer bi u protivnom postojala opasnost da oboli i ugrizena osoba.Zakonodavac ne propisuje obaveznu eutanaziju, nego socijalizaciju i strože uvjete prilikom smještaja i izvođenja takvog psa u šetnju! No, tko bi htio rješavati problem, kada ga je lakše ubiti?!
Uostalom, novog psa nije nikakav problem nabaviti!

Ipak, vjerujem da ćete se svi složiti sa mnom: najvažnije bi bilo spriječiti da se ovakvi napadi događaju! Suprotno uvriježenom mišljenju, testovi ponašanja pasa mogu nam odgovoriti na pitanje što je neposredni uzrok ugriza (što predstavlja razlog tog psa da grize), ali nam ne ukazuju na cijelu sliku. Oni nam mogu biti putokaz, no ne daju potpuni odgovor na ovo važno pitanje.

 

Za nastavak čitanja kliknite ovdje

 

Preneseno s portala Pasji život by Rujana Jeger

X