Papige su pametne, lijepe, mogu naučiti govoriti, i zbog toga su uvijek zanimljivi kućni ljubimci. Za neke ljude one su prijatelji i članovi obitelji. No, papige nisu domaće životinje. U prirodi one imaju bogat društveni život i raznovrsne emocije koje im omogućuju obiteljske i prijateljske veze, odnos s parterom, mladuncima i drugim članovima jata. Zbog toga bavljenje s tako pametnim i osjećanim kućnim ljubimcem može biti izazov.
Papige osjećaje izražavaju govorom tijela i glasanjem
Vlasnici/skrbnici papiga kućnih ljubimaca imaju priliku uspostaviti jedinstvenu vezu s pernatim prijateljima, i tako upoznati raspon osjećaja jedinstven za ptice. Razumijevanje papagajskih osjećaja neophodna je vještina za svakoga tko želi brinuti o svojoj ptici na odgovarajući način. To je preduvjet za imati papigu bez problema u ponašanju.
Osjećaji papiga mogu se prepoznati ako znate što tražite. Papige komuniciraju govorom tijela jer im je tako urođeno i na taj način prenose važan dio cjelokupne poruke. Bilo da izražavaju nježnu naklonost, strah ili neki drugi osjećaj papige ne znaju sve ljudske riječi da kažu što misle i osjećaju. Međutim, ako pažnju obratimo na signale koje nam daju kroz ponašanje, ton i govor tijela, možemo ih bolje razumjeti i potruditi se da ispunimo emocionalne potrebe svog ljubimca.
Papige su jako osjetljive na osjećaje i ponašanje ljudi s kojima žive. One pozorno promatraju naše izraze lica, govor tijela, ton glasa, i zato moramo biti svjesni kako naše raspoloženje može utjecati na njih. Emocionalno zdravlje svih članova unutar „ljudskog jata“ može utjecati na osjećaj sigurnosti ptice. Ako su život i odnosi u nekom domu stresni, papiga će to primjećivati i može se osjećati ugroženo te iskazivati neželjeno ponašanje.
Mnogi vlasnici/skrbnici papiga primjećuju da su njihove ptice vrlo empatične. Empatija je sposobnost prepoznavanja i razumijevanja tuđeg stanja uma i osjećaja. Znanstvena istraživanja potvrđuju da su žakoi (afričke sive papige) spremni pomoći drugim papigama, čak i kada od toga oni nemaju koristi. Za potrebe istraživanja znanstvenici su papige naučili da žeton mogu zamijeniti za hranu. U nastavku istraživanja neke papige su bile smještene tako da nisu mogle osobno zamijeniti žeton za hranu. One su svoj žeton poklonile drugim papigama koje su i dalje mogle dobiti hranu za žeton. Ipak, češće su poklanjale žeton određenim papigama, kao na primjer svojim partnerima. S druge strane, u istom istraživanju plavoglave are nisu pokazale ovakvo prosocijalno ponašanje (dobrovoljno pružanje pomoći za postizanje cilja zasnovanog na akciji).
Kako prepoznati osjećaje kod papiga
Ovdje je popis nekih osjećaja koje možemo prepoznati kod papiga.
Radost i opuštenost. Papige mogu biti radosne u različitim situacijama. Posebno će se veseliti kada se njihov vlasnik/skrbnik vrati kući i kada se igraju.
U trenutku radosti ptica će kratko lagano zatresti repom, što je nalik brzom i bezbrižnom hihotanju, podrhtavati kljunom gore-dolje i igrati se jezikom. Ako se osjeća posebno ugodno i zadovoljno, početi će dotjerivati repna pera.
Zadovoljna papiga će čavrljati, pjevati, kreštati, zviždati i tiho mumljati. U dobrom, opuštenom raspoloženju papige često proizvode mrmljajuće glasove visoke frekvencije. Škrgutanje kljunom je još jedan način na koji ptice često izražavaju bezbrižnost. Ptice koje su sretne i bezbrižne mogu se sunčati i drijemati.
Uznemirenost. Uznemirenost će papiga pokazati glasanjem sličnim predenju i režanju (zvuk koji nastaje prilikom grgljanja u grlu čovjeka), treptanjem očima i podizanjem perja na vratu. Dakle, kod ptica predenje najčešće označava frustraciju. Ipak, prema kontekstu i govoru tijela treba utvrditi da li papigu doista nešto smeta jer u nekim situacijama predenje može ukazivati da je ptica opuštena.
Bijes i ljutnja. Od svih osjećaja, ove je lako prepoznati kod papiga. Ljute papige ne ustručavaju se dati drugima do znanja kako se osjećaju. Kad se papiga naljuti, zauzet će prijeteći položaj i neugodno se glasati, npr. frktati, siktati ili režati. Nisko će spustiti tijelo, podignuti perje i netremice gledati prema onome na koga je ljuta i želi da je ostavi na miru.
U afektu papiga može otvoriti kljun kao nagovještaj mogućeg ugriza, te nasrnuti i ugristi. Zjenice u njenim očima mogu se brzo širiti i sužavati. Ponekad će energično raširiti perje repa, ali takvo isto ponašanje može označavati i entuzijazam, a ne ljutnju. Kada lete, ptice mogu pokazati svoj bijes zalijetanjem prema izvoru bijesa, mogu se fizički sukobiti sa žrtvom, i tjerati ga/ju sa svog teritorija.
Također, papige mogu pokazati bijes i ljutnju kad je napadnut njihov prostor ili teritorij. Ako ste ikad u blizini ptice koja signalizira bijes ili ljutnju, ostavite je na miru. Dajte joj vremena i prostora da se smiri.
Strah. Uplašene papige pokazat će prestrašenost na puno načina. Reakcije straha kod ptica vrlo su slične onima kod sisavaca, te uključuju reakciju „borbe ili bijega“, ukočenosti, ubrzani rad srca, ubrzano disanje i stresno glasanje. Nadalje, osjećaj tjeskobe, nelagode i straha ptice mogu pokazati drhtanjem, tresenjem krila i pogrbljenim držanjem tijela.
Reakcija „borbe ili bijega“ je snažna fiziološka reakcija na zastrašujući ili prijeteći podražaj. To znači da će papiga željeti ili pobjeći od onoga čega se boji ili će reagirati agresivno. Dakle, preplašene ptice ponekad mogu postati agresivne u želji da otjeraju prijetnju, pa to izraze grickanjem ili ugrizom.
Pokazatelj straha kod ptica može biti i ukočenost (evolucijska prilagodba kod životinja koje su čest plijen jer grabežljivac tada misli da je plijen mrtav). Dodatno, neke papige roditelji mogu pokazati strah za sigurnost svojih mladunaca i tada koriste različita ponašanja sa svrhom da odvrate pozornost grabežljivca od svojih mladunaca.
U susretu s novim ljudima i drugim životinjama papige mogu iskazati oprez i nepovjerenje.
Ljubav. Papige mogu osjećati ljubav jedna prema drugoj i to iskazuju željom za bliskošću, nježnim ponašanjem udvaranja, dijeljenjem hrane, pažljivim međusobnim čišćenjem perja, kontaktnim pozivima, te zaštitničkim ponašanjem. Par papiga pokazuje naklonost zajedničkim druženjem nalik onome koje vidimo kod ljudskih zaljubljenih parova.
Nadalje, papige roditelji pažljive su prema svojim mladuncima, što je jasan primjer roditeljske ljubavi. Uglavnom takvi osjećaji traju dok roditelji odgajaju mladunce, no veza između majke i potomstva može opstati i kasnije. Bez roditeljske ljubavi i odgoja mlade papige razvit će brojne probleme u ponašanju.
U divljini papige dijele obroke sa svojim partnerom. Ako papiga povraća hranu i pokušava nahraniti vlasnika/skrbnika, tada pokazuje veliko povjerenje i ljubav. Međutim, to može značiti i da misli da je čovjek njen partner, pa od toga počinju određeni problemi u ponašanju jer čovjek papigi ne može zadovoljiti sve potrebe.
Druga strana ljubavi je ljubomora koju papige mogu osjećati zbog dolaska novog člana obitelji, npr. bebe, supružnika ili drugog kućnog ljubimca.
Tuga i žalovanje. Tuga je prilično složena emocija i teško ju je razumjeti i prepoznati kod ptica. Žalosne papige mogu se različito ponašati, pa može biti teško točno odrediti što papiga proživljava. Na primjer, ako se papiga u tuzi potpuno ugasi, njeno ponašanje može izgledati nepromijenjeno.
Papige mogu biti tužne ako ostanu bez partnera ili mladunca. Neke papige mogu tada izgledati potpuno ravnodušne, držati se pogrbljeno, sažaljivo se glasati ili krenuti u potragu za izgubljenim. Također, papige će žalovati ako im umre vlasnik/skrbnik ili prijatelj.
Usamljenost. Kao društvene životinje koje se osjećaju ranjivo kada su same, papige će aktivno tražiti pažnju. Neke će se glasati, klikati jezikom, naginjati se prema naprijed i pri tome će imati spušteno/polegnuto perje. Usamljene papige, bez društvenog kontakta, nježnosti i zabave, razvit će razne probleme u ponašanju.
Znamo li skrbiti o papigama
Papige imaju čitav niz osjećaja i oni su važni u oblikovanju njihovog ponašanja. Dakle, suvremena znanstvena istraživanja ne ostavljaju prostor sumnji što se tiče postojanja osjećaja kod ptica, no o rasponu tih osjećaja i kako ih one ispoljavaju puno se raspravlja. Smatra se da osjećaji papiga nisu identični kao ljudski, nego su evolucijski oblikovani tako da omogućuju opstanak papiga u prirodi.
Osjećajne, brbljave i pametne papige mogu biti odgovarajuće životinje za društvo samo onome tko ima vremena i znanja da im se posveti tijekom nekoliko desetljeća. U protivnom, pretvaramo ih u zatočenike naših domova koji pate u samoći.
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
