
Tvorovi su sve brojniji kućni ljubimci. Nažalost, nedostatno poznavanje njihovog prirodnog ponašanja i razumijevanje njihove biologije dovodi do optužbi kako su to agresivne životinje. Nažalost, novi vlasnici često ne razumiju komunikaciju tvorova i mogu se prestrašiti već i njihovog glasanja.
Igra među tvorovima veoma je aktivna i može djelovati agresivno neiskusnom promatraču. Sastoji se od nekoliko obrazaca ponašanja koji se susreću kod odraslih jedinki te se smatra da se ne mijenjaju s iskustvom koje tvor u životu stječe. U društvenoj igri (za razliku od igre s predmetom ili samostalne igre) tvorovi se mnogo kreću i hrvaju se, kotrljaju, grizu ili samo hvataju ustima. U takvoj igri jedan tvor skače drugome na leđa i pokušava ga ugristi za vrat, ali ugrizi su kontrolirani i blagi u odnosu na pravu agresiju.
Ovakva igra može se razlikovati od prave agresije prema načinu kretanja suigrača. Igru karakteriziraju opušteni, skakutavi, trzajni pokreti. Tvorovi će zamjenjivati ulogu napadača i napadnutog pri čemu napadnuti pokušava odgurnuti napadača prednjim šapama, a ugriz usmjerava na vrat i njušku. U igri su ugrizi kontrolirani i rijetko su usmjereni na noge i rep. Kako uzbuđenje u igri raste, napadač može protresti napadnutog za vrat i vući ga okolo. Ako se jedan tvor umori od igre, tada zacvili ili frkće i pokušava pobjeći. Time napadač obično prekida igru.

Druga osobina igre koja je razlikuje od prave agresije odnosi se na „lice za igru s otvorenim ustima“. Mnogi vlasnici ovakvo „lice za igru s otvorenim ustima“ smatraju prijetnjom, no ono je znak uzbuđenog tvora koji poziva na igru! Pri tome tvor drži otvorena usta bez da povuče usnice i pokaže zube (kako to čini prilikom agresije). Često se tvor okrene prema svom napadaču i pokaže „lice za igru“ i tada bježi, zbog čega ga drugi tvor počne loviti.
Na isti način tvorovi će željeti započeti igru s ljudima i drugim kućnim ljubimcima. Neki psi mogu prihvatiti tvorovski poziv na igru, dok će drugi možda izbjegavati igru s tvorom, ili čak ozlijediti sebe i tvora u igri. Posebno je važno paziti ako se djeca igraju lovice s tvorom jer ona mogu stati na tvora, pa u igri oboje mogu biti ozlijeđeni. Ukoliko se odrasle osobe žele igrati s tvorom, tada je najbolje da se u igri kreću četveronoške.
Prava agresija razlikuje se od igre u četiri elementa: dugotrajni ugriz za vrat, bočni napadi, obrambena prijetnja i cičanje. Tijekom prave agresije napadač ugrize napadnutog za vrat i drži ga tako. Napadnuti može pokušati uzvratiti napad i sam pokušati uhvatiti napadačev vrat, ili prestrašeno pobjeći cičeći. Ako je napadač jako motiviran za nastavak napada, prijeteći će pristupiti napadnutome s boka. Ovo neodustajanje vodi napadnutog u obrambenu prijetnju, pri čemu leđa savije u obliku luka, podigne glavu prema agresoru, pokazuje zube te reži. Ako napadač i dalje ne odustane, ponovno će žrtvu napadati s boka i pokušati zagristi za vrat. Konačno, veoma ljuti tvor ispustit će i neugodan miris.
Opisani način grube igre tvorovi primjenjuju i kada se žele igrati s ljudima, psima i drugim ljubimcima. No, dok drugi tvor neće zbog igre imati ozlijede (tvorovi imaju deblju kožu), ljudi će možda dobiti ogrebotine. Ukoliko vlasnici poznaju tvorove neće zamjeriti svome ljubimcu takvo ponašanje (hvatanje za ruku, nos i sl.). Nažalost, zbog neznanja tvorove vlasnici često kažnjavaju, zbog čega ih se tvorovi počnu bojati, pa je moguće da će bježati od vlasnika ili ih pokušati ugristi u obrani. Ukoliko se vlasnici ne prepoznaju agresiju zbog straha kod svojih tvorova i nastave ih kažnjavati, tvor će se bojati sve više i biti u stalnom stanju stresa te će odnos vlasnika i tvora ljubimca biti ozbiljno narušen.
Upravo zbog ovih razloga tvorovi se ne preporučuju kao ljubimci za djecu (zbog nježne kože) i one ljude koji nisu spremni na tvorovsku igru i „ljubavne ugrize“.
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.