Dobar trening obogaćuje okoliš kućnog ljubimca, potiče njegove prirodne sposobnosti te predstavlja fizičku i mentalnu stimulaciju. Za vlasnika i kunića trening treba biti zabavan i poticati izgradnju njihovog međusobnog odnosa. Trening treba pružiti sretniji život našem kućnom kuniću!
U prirodi kunići su lovina i žive u vrlo promjenjivom okolišu, zbog čega moraju brzo učiti i biti spremni pravilno reagirati. Načini na koje kunići uče su navikavanje, asocijativno učenje (povezivanje svog ponašanja s posljedicom), učenje pokušajima i promašajima te učenje imitacijom. Vlasnici se najčešće odlučiti učiti kuniće razne trikove ili neka korisna ponašanja kao što je da dođu kada ih se pozove, da donose stvari, da ulaze u kavez na signal, da surađuju kod podrezivanja noktiju ili pak da vježbaju agiliti. Međutim, uvijek treba imati na umu koji pokreti su za kunića prirodni i ne navoditi ga da čini ono pri čemu bi se mogao ozlijediti (kao što je na primjer preskakanje preko viših prepreka).
Trening kunića treba se temeljiti na nagrađivanju ponašanja koja želimo, a nikako na kažnjavanju neželjenih ponašanja. Kao nagrade mogu poslužiti grožđice, mrkva, listovi maslačka ili peršina, banana, jabuka i drugo sušeno voće. Nagrade trebaju biti veoma sitne, te treba paziti da se kuniću ne da prevelika količina ovakve hrane! U početku je moguće nagrade isporučivati na pod pored kunića, no kasnije je moguće davati ih iz ruke.
Kunića je potrebno podučavati (trenirati) na mjestu gdje se osjeća sigurno. Može se početi u njegovom kavezu. Kada izlazi iz kaveza, treba mu omogućiti vrijeme da istraži okoliš. U svakome trenutku kunić mora imati mjesto gdje se može sakriti ako poželi, zdjelicu s vodom, zahod i slamu u kavezu. Prvi treninzi smiju trajati najviše 3 do 5 minuta, nakon čega je potrebno napraviti pauzu.
Kuniće se može podučavati korištenjem kliker-trening tehnike treninga. Najčešće korišteni kliker je maleni predmet koji se sastoji od plastičnog kućišta i metalne pločice. Metalna pločica kada se pritisne proizvede zvuk „klik“. Klikera ima više vrsta, no za kuniće je potrebno odabrati „tiši“ kliker, ili „glasniji“ kliker staviti u tkaninu da priguši zvuk, a moguće je upotrijebiti i zvuk („klik“) kemijske olovke. U treningu se zvuk klikera koristi da označi ponašanje koje želimo kunića naučiti, odnosno on je most između ponašanja i primarnog potkrepljivača („nagrade“).
Kod kliker-treninga preporuča se prvo naviknuti kunića na zvuk klikera, odnosno „klikati“ mu prilikom stavljanja sijena, voća ili peleta u kavez. Kada se započne s treningom zvuk klikera treba biti tik prije nego što se isporuči nagrada zato da kunić poveže taj zvuk s nagradom. Kada kunić poveže zvuk klikera s nagradom poslasticom) moguće je „kliknuti“ mu kada god izvodi željeno ponašanje. Naravno, nakon zvuka mora uvijek uslijediti nagrada. Kada kunić usvoji željeno ponašanje, moguće je uvesti riječ (signal) koji će mu ubuduće biti znak da se tako ponaša (skoči, priđe,…).
Na ovaj način kuniće je moguće naučiti razna ponašanja, izbjeći mnogobrojne stresne situacije, a mogu se modificirati i neželjena ponašanja. Na primjer, kunić koji nauči ulaziti u svoj kavez na signal (riječ), neće biti izložen stresu hvatanja. Mnogobrojni vlasnici kunića ne puštaju kuniće izvan kaveza zato što će kunići poglodati neki vrijedni predmet ili žice sa strujom – treningom je moguće kuniće usmjeriti na glodanje „dozvoljenih“ predmeta. Plašljive kuniće moguće je podučiti da bez straha prilaze svom vlasniku kada ih on pozove imenom. Konačno, vlasnici koji se posvete treniranju kunića uživat će u vremenu koje provode sa svojim ljubimcem i više cijene svog „pametnog malog dlakavca“.
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
