Image by thefly25 from Pixabay

Tko su činčile

Činčile su mali glodavci porijeklom iz Anda u Južnoj Americi. Postoje dvije vrste, a to su dugorepa činčila (Chinchilla lanigera) i kratkorepa činčila (Chinchilla chinchilla). Danas su obje vrste ugrožene u prirodi jer su ih u prošlosti lovili zbog mekog krzna. Zajedno s rođacima viskačama, činčile čine obitelj Chinchillidae.

Smatra se da su domesticirane činčile potomci dugorepih činčila. Ime su dobile prema narodu malih Chincha, starosjediocima iz Anda. Povijesno gledano, činčile su živjele na području koje je obuhvaćalo dijelove Bolivije, Perua, Argentine i Čilea, ali danas u divljini kolonije postoje samo u Čileu.

 

Kako žive činčile u prirodi

U prirodi činčile spadaju u kritično ugrožene vrste životinja. Dovedene su gotovo do izumiranja zbog industrije krzna, naime 90% ih je ubijeno u razdoblju od samo 15-ak godina. Nažalost, još ne postoje opsežnija znanstvena istraživanja o činčilama u prirodi, pa se naše znanje o njima uglavnom temelji na iskustvu ljudi koji ih drže kao kućne ljubimce.

U prirodi činčile žive u planinama na velikim nadmorskim visinama. Okoliš u kome obitavaju je stjenovit i sušan. Kriju se u jazbinama ili pukotinama stijena. Okretni su skakači i mogu skočiti do visine od 1,8 m. Žive u velikim skupinama (krdima) od 14 do preko 100 članova, što im omogućuje društveni život i predstavljaju zaštitu od grabežljivaca. U prirodi su predatori koji hvataju činčile ptice grabljivice, tvorovi, mačke, zmije i psolike zvijeri. Činčile imaju razne obrambene taktike, uključujući prskanje mokraćom i puštanja krzna na mjestu ugriza.

Činčile u divljini jedu lišće, plodove, sjemenke i male kukce. Dodatno, hrana činčila sastoji se od trave, plodova kaktusa, lišća i kore. Sve navedeno je hrana bogata vlaknima i s malo energije.

 

Photo by Dan Whetton from FreeImages

Činčile kućni ljubimci

U ljudskom domu činčile mogu živjeti i do 20 godina ako imaju dobru genetiku i uz zdravu prehranu, iako u prosjeku žive 12-15 godina. Dakle, činčile nisu kratkoročna obaveza, što znači da prije udomljavanja činčile treba dobro razmisliti.

Vlasnici su odgovorni za držanje činčila u optimalnim uvjetima. Preporuča se držati ih na sobnoj temperaturi između 16°C i 21°C. Naime, činčile se mogu lako pregrijati ako je temperatura veća od 25°C jer nemaju znojne žlijezde, imaju gusto krzno i građene su za velike nadmorske visine te hladnu klimu s vrlo niskom vlagom. Ako se činčila pregrije, treba je rashladiti, premjestiti je u hladnu prostoriju s hladnom granitnom pločom, te zatim potražiti pomoć veterinara i nadalje pažljivo pratiti potrošnju vode i hrane.

Imaju slab vid, ali izvrsno osjećaju mirise. Zatim, imaju vrlo osjetljiv sluh i zato se lako se prestraše glasnih, iznenadnih, nepoznatih zvukova. Posebno važno osjetilo su im brkovi – preko kojih mogu osjetiti promjene tlaka i vibracije. Radoznalo istražuju pomoću usta tako da žvaču predmete u svojoj okolini. Konačno, one imaju izvrsno pamćenje.

Činčilama treba 12 sati odmora dnevno. Uglavnom spavaju danju, pa ih tada treba držati na tihom i mirnom mjestu. Aktivne su noću, a najaktivnije u zoru i sumrak. Živahne su i razigrane, te mogu skakati jako visoko.

Za činčile je bolje kada postoji rutina, odnosno vrijeme za igru, rukovanje i hranjenje, a mogu biti pod stresom zbog raznih promjena. Potrebno je pažljivo nadzirati njihovo zdravlje jer ne pokazuju bolest ili bol. Treba stalno pratiti potrošnju hrane i vode, kao i obavljanje nužde.

 

Image by Benjamin M. Groß from Pixabay

Hrana, voda i glodanje

Činčile trebaju uvijek imati dostupnu hranu jer imaju vrlo specifičnu prehranu i jako osjetljive male trbuščiće. Osnovnu prehrane domaćih činčila čine visokokvalitetne pelete i svježe sijeno trave livadne mačice (Phleum pratense). Moraju se hraniti visokokvalitetnom hranom specifičnom za činčile ili će imati problema sa zdravljem.

Prehrana peletima bolja je od sipke mješavine hrane. Naime, komercijalno dostupne mješavine sa sjemenkama, kukuruzom i drugom hranom mogu biti nutritivno uravnotežene dok su u vrećici, ali činčile su sklone probiranju i pojedu iz mješavine samo ono što im se sviđa. Umjesto sipke mješavine, preporuča se nabaviti pelete formulirane posebno za činčile koje sadrže 16 do 20% proteina, imaju malo masnoća (2 do 5%) i puno vlakana (15 do 35%).

Poslastice im treba davati umjereno, ne više od 1 žličice dnevno. Probavni sustav činčila prilično je osjetljiv, pa svaka promjena u prehrani treba biti postupna.

Njega zubi za činčile je presudna za zdrav život. Naime, njihovi zubi stalno rastu te ih one redovno moraju trošiti. Zato činčile uvijek moraju nešto glodati, a za to su pogodne drvene žvakalice odnosno grane raznih vrsta drveća, bez pesticida. Vrste drveta koje su neškodljive za činčile su: jabuka, kruška, bukva, breza, vrba, lješnjak, glog i dud. Štetne vrste su zimzeleno drveće zbog smole koju sadrži, šljiva, trešnja, višnja, nektarina, marelica i badem jer to drvo sadrži otrovni cijanid (u malim količinama, ali ako se stalno uzima može biti vrlo opasan) i citrusi. Činčilama se mogu dati suhe daske jelovine ili borovine jer ne sadrže smolu. Također, za činčile je dobra i kora kokosovog oraha, dok meso kokosa nije dobro jer sadrži preveliku količinu masnoće.

Dakle, neophodno je da su činčilama uvijek lako dostupne drvene žvakalice. Redovno treba provjeravati da li postoje promjene u potrošnji žvakalica ili ponašanju činčila jer promjene mogu biti znak problema sa zdravljem zubi. Osim toga, za brušenje zuba činčilama treba se dati komad siporeksa i mineralni kamen.

 

Image by tahanadakila from Pixabay

Društveni život

Činčile su društvene životinja, ali kao kućni ljubimci znaju biti vrlo izbirljive s kime žele živjeti. Premda se mogu držati pojedinačno, preporuča se držati ih s jednim ili više istovrsnika. Zajedno mogu biti jedinke istog spola, a dobro će se slagati ako su iz istog legla ili su se upoznale kao mladunci.

Kod činčila trudnoća traje oko 111 dana, a u leglu su obično dva mladunca. Malene činčile se rađaju s krznom i otvorenim očima.

Činčile mogu uživati u druženju s poznatim ljudima i u maženju. Nježnim rukovanjem od malih nogu činčile većinom postanu vrlo pitome i mogu se jako vezati uz svoje vlasnike. Svakodnevno je potrebno minimalno sat vremena druženja s njima kada se želi imati ljubimca naučenog na ljude.

Treba biti nježan, tih i dosljedan ako se želi steći povjerenje starijih činčila s kojima se nije rukovalo. Bit će potrebno neko vrijeme da se takva činčila navikne na ruke vlasnika. Treba biti miran, usporen i strpljiv u pripitomljavanju i one će prihvatiti blizinu čovjeka. Ipak, neke činčile nikad neće voljeti da ih se puno drži u rukama. Bit će im draže popeti se na vlasnika, umjesto da budu sputane. Općenito, kada se rukuje sa činčilama, to treba napraviti blizu tlu, a daleko od polica i namještaja na koje mogu pokušati skočiti i ozlijediti se.

Nikada se ne smije vikati na činčile ili ih kazniti. One to ne mogu shvatiti, a vjerojatno će se prestrašiti i postati nervozne. Ako prilikom rukovanja ostanu čuperci dlake, to je znak da su činčile u stresu. Nadalje, znakovi stresa i straha uključuju ​​glasanje (lajanje i zviždanje), skrivanje, žvakanje vlastitog ili tuđeg krzna, promjene u hranjenju i obavljanju nužde, prekomjerno pijenje ili igranje s bočicom vode, nevoljkost za kretanje, stereotipni (ponavljajući) pokreti npr. trčanje naprijed-natrag po dnu kaveza. Ako ovakvi problemi u ponašanju postanu trajni, treba potražiti pomoć stručnjaka.

 

Image by Amber Wood-Hurst from Pixabay

Krzno činčila

Činčile su najpoznatije po nevjerojatno mekanom i gustom krznu. Njihovo krzno najgušće je u životinjskom svijetu jer imaju 60 do 100 dlaka po folikulu (kod nas ljudi uglavnom je jedna dlaka po folikulu). Krzno im je toliko gusto da ne mogu imati buhe. One se nikada ne smiju kupati u vodi jer se krzno ne može prirodno osušiti, pa činčile mogu dobiti neku gljivičnu bolest ili drugo kožno oboljenje.

U prirodi činčile se kupaju u vulkanskom pepelu zato da bi uklonile vlagu, masnoće i druge prljavštine iz gustog krzna. Potrebne su im redovite kupke u prašini kako bi meko, gusto krzno ostalo u dobrom stanju.

Činčile kućni ljubimci kupaju se u vrlo sličnom pijesku, koji se naziva prašina za činčile. Prašinasta kupka čisti krzno, a činčile u tome uživaju. Ako činčile nemaju problema s kožom i vole se kupati, mogu se okupati svakodnevno. Činčile koje imaju problema sa suhom kožom, mogu se kupati 2-3 puta tjedno.

Domesticirane činčile u zatočeništvu i one držane kao kućni ljubimci, uzgajane su umjetnom selekcijom za krzno s vrlo lijepim bojama i varijacijama.

 

Image by tahanadakila from Pixabay

Ugodan kavez

Budući da su jako aktivne i zaigrane, činčilama je potreban veliki kavez s odgovarajućim sadržajima za svakodnevno vježbanje i igranje. One vole trčati, skakati, skrivati se i žvakati.

Kavez za činčile treba biti prostran, ne-plastični, s drvenim platformama na više razina i drugim sadržajima kako bi se potaknulo žvakanje i spriječilo dosadu. Općenito, što je kavez veći to bolje. Minimalna površina dna kaveza treba biti oko 60 x 60 cm, a najbolji je visoki kavez s policama i ljestvama koje omogućuju činčilama penjanje. U kavezu trebaju prostor za skakanje i trčanje, sigurna skrovišta i gnijezda, prašinu za kupanje, te vodu i hranu.

Najsigurniji je žičani kavez, a treba izbjegavajte plastične kaveze ili dodatke jer činčile lako sažvaču i unište plastiku. Međutim, kavez s žičanim podom može biti tvrd za noge činčile i izazvati ulcerozni pododermatitis ili “bumblefoot” (bakterijska infekcija koja nastaje od žuljevitih stopala). Zato je u žičanom kavezu neohodno imati podove i police na kojima je žica prekrivena tkaninom ili drvetom. Donji dio kaveza (plitko korito) se može obložiti drvenim strugotinama, po mogućnosti od bora. Treba izbjegavajte strugotine cedra i tvrdog drveta (npr. jasika) te novine.

Image by Benjamin M. Groß from Pixabay

U kavezu treba osigurati i gnijezdo od drva. Činčile moraju imati stalni pristup gnijezdima koja su ispunjena sijenom i služe im za odmor i spavanje. Broj gnijezda treba biti po jedno za svaku činčilu te barem jedno dovoljno veliko da se sve činčile zajedno mogu odmoriti.

Gnijezda mogu biti u obliku kutija koja su ujedno mjesta za bijeg kada se činčile prestraše. Naime, u prirodi činčile su lak pline grabežljivaca i zato moraju imati mogućnost izbjeći ono čega se plaše. U našem ljudskom domu trebaju biti daleko od pogleda i mirisa grabežljivaca, kao što su psi, mačke i tvorovi.

Kako bi bile zabavljene i aktivne, činčilama su potrebne razne igračke. Osim grana određenih vrsta drveća za glodanje, činčilama su dobre neke igračke od drva za papige, te vrbove kuglice i prstenovi inače namijenjeni za kuniće. Važno je da igračke nemaju male ili plastične dijelove koji bi lako mogli biti progutani.

Kotači mogu poslužiti za vježbanje, no činčile se s time moraju upoznati kao vrlo mlade, inače ih neće htjeti koristiti. Za odrasle činčile kotač treba biti od 40 cm, s čvrstom površinom za trčanje i otvorenom stranicom, bez poprečnih prečki koje mogu biti opasne za stopala i repove. No, postoji opasnost od pregrijavanja, pa je bolje da činčile trče u osiguranoj sobi bez izloženih električnih žica ili plastike za žvakanje.

Osim boravka u kavezu, činčile trebaju imati mogućnost za svakodnevno vježbanje izvan kaveza kako bi ostale u dobroj formi i zdrave. One su aktivne životinje kojima je potrebna redovna vježba. Sve u prostoru u koji činčile izlaze mora biti zaštićeno od činčila: uski prostori moraju biti zatvoreni, oštri predmeti maknuti, žice i utori skriveni pokrivačem ili kartonom. Potrebno je da vlasnici budu prisutni i aktivni promatrači tijekom igre u slučaju da nešto pođe po zlu.

 

Image by Benjamin M. Groß from Pixabay

Razmišljate li o tome da pružite dom činčilama?

Činčile se mogu kupiti u trgovinama za kućne ljubimce ili kod uzgajivača. Činčila koju uzimate mora biti aktivna i bistrih očiju, s dobrim apetitom, puno energije i sjajnom dlakom. Mužjaci i ženke činčile sličnog su temperamenta i jednako dugovječni.

Nemojte nabaviti činčilu mlađu od 3 mjeseca za dijete. Tako mlada činčila prerano je odvojena od majke. Preporuča se nabaviti činčilu staru otprilike 4 mjeseca, što je idealna dob za pripitomiti svog novog ljubimca. Također, moguće je udomiti napuštenu činčilu. Takva starija životinja će možda već biti socijalizirana.

O činčilama nije lako skrbiti jer su one egzotični kućni ljubimci. Većina znanja o njima temelji se na iskustvima onih koji ih drže kao kućne ljubimce. Za činčile trebate pronaći veterinara koji se razumije u činčile. Osim toga, potrebno je redovito čišćenje kaveza i oko kaveza.

 

Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.

Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.

X