Najčešći problem na koji se žale vlasnici papiga je čupanje ili oštećivanje/skraćivanje perja. Kod nekih papiga dolazi i do samoozljeđivanja, odnosno ptica oštećuje svoju kožu ili čak dublje tkivo pomoću kljuna ili stopala. Čupanje perja i samoozljeđivanje nisu bolesti, već su pokazatelji nekih bolesti ili poremećaja u ponašanju.
Kada vlasnik posumnja na ovaj poremećaj, papigu prvo treba odvesti veterinaru kako bi se utvrdilo da je životinja fizički potpuno zdrava. Naime, čupanje perja može biti uzrokovano pogrešnom (nedostatnom) prehranom, alergijom, lijekovima, trovanjem (zbog sastojaka nekih igračaka), odnosno može biti posljedica gljivičnih, bakterijskih ili virusnih infekcija, određenih bolesti unutarnjih organa, hormonalnog poremećaja ili genetike. Ponekad je nedostatak manje količine perja na tijelu ptice posljedica mitarenja te predstavlja normalnu pojavu kod ptica.
Ukoliko se ne radi o fizičkom oboljenju, može se posumnjati da se radi o poremećaju u ponašanju. Ptice koje imaju ovakav poremećaj u ponašanju najčešće same čupaju perje na prsima, ispod krila i na trtici, dok im perje na glavi ostaje netaknuto.
Uzroci za takvo ponašanje često su u okolišu ptice. Naime, kavez u kome se ptice drže trebao bi biti dostatno velik i odgovarajućeg oblika. Kavez ne smije biti smješten suviše nisko (na podu) ili suviše visoko te ne smije biti dostupan drugim ljubimcima kojih se papiga može bojati (npr. psima). U kavezu papige trebaju imati odgovarajuću vrstu i količinu prečkica, mjesto za kupanje, a potrebno im je i mjesto za igru igračkama koje će stimulirati njihove kognitivne sposobnosti. Papige ne smiju biti smještena na mjestu gdje je suviše bučno ili suviše tiho, ne smiju biti izložene dimu cigareta i nekim mirisima, a zrak u prostoriji u kojoj boravi treba biti odgovarajuće vlažnosti. Kao tropske ptice papige trebaju 12 sati odmora i spavanja, odnosno kavez treba biti u mraku. Svakodnevno papige treba puštati izvan kaveza.
Kao poremećaj u ponašanju čupanje perja i samoozljeđivanje javljaju se kod papiga koje se osjećaju usamljene, u stresu i dosadno im, nemaju nikakve druge predmeta za žvakanje/grizenje ili žele privući pažnju vlasnika. Papige mogu započeti s takvim ponašanjem zbog pretjeranog čišćenja perja, zbog lošeg obrezivanja krila, naglih promjena u okolišu ptice (npr. preseljenje u novi stan), spolne frustracije, zbog nervoze vlasnika ili smrtnog slučaja. Ako je ptica počela čupati perje zbog medicinskog razloga, a problem je potrajao više od mjesec dana, tada takvo ponašanje može ostati kao navika.
Čupanje perja i samoozljeđivanje mogu imati više razloga te je potrebno prepoznati i ukloniti jedan po jedan. Takav proces je dugotrajan, a može uključivati promjene u okolišu papiga, promjene u ponašanju vlasnika i ostalih s kojima papiga dolazi u kontakt. U nekim slučajevima potrebna je pomoć veterinara i upotreba lijekova. Ukoliko se ptica jako ozljeđuje moguće je upotrijebiti tzv. elizabetanski ovratnik, te operativno ukloniti ozlijeđeno tkivo. Nakon liječenja kod veterinara potrebno je pticu učiti drugačijem ponašanju.
Konačno, strpljivost, ustrajnost i voljnost vlasnika na promjenu u načinu suživota s papigom jedina su garancija da će problem biti riješen.
Ovaj problem u ponašanju prisutan je kod svih većih inteligentnih vrsta papiga, a najčešći kod žakoa, kakadua, edel papiga i agapornisa. Smatra se da postoji genetska predispozicija, te zatim uvjeti u uzgoju i kod vlasnika potaknu ovo ponašanje. Kod papiga tigrica ovaj problem se vrlo rijetko javlja.
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
