I ove godine pucnjava petardi i raketa mnogima će pokvariti blagdanski ugođaj.
Uvijek pričamo o onim kućnim ljubimcima koji se jako boje jer je njihova dobrobit istinski ugrožena, a u opasnosti im može biti i život. Istina je da se ne boje sve životinje, no niti jedna ne uživa u pucnjavi – samo je bolje podnose.
Dakle, kako pomoći kućnim ljubimcima koji se jako boje?
Sve vrste kućnih ljubimaca mogu se bojati
Psi, mačke, kunići, domaći zamorčići, papige i drugi kućni ljubimci mogu se bojati zvuka pucnjave, bljeskova svijetla i zvižduka koji izazivaju petarde i vatromet. Razlog strahu je što puno bolje čuju i imaju jači osjet mirisa od nas ljudi.
Osim toga, mnogi od njih nisu imali iskustva s time u periodu socijalizacije i habituacije. Dodatno, neki ljubimci imali su loše iskustvo, npr. ako je pored njih puknula petarda dok su psi bili vani u šetnji ili ako su mace živjele na ulici. Novija istraživanja povezuju strah od pucnjave i sa zdravstvenim stanjem, pa se smatra da su bolesne životinje osjetljivije.
Od straha do fobije
Strah od pucnjave kod ljubimaca može biti jedva primjetan ili može biti prava fobija.
U strahu psi će se oblizavati, dahtati, cjelokupno držanje tijela bit će im nisko, spuštaju uši i podvlače rep. I pas koji samo laje na pucnjavu osjeća se nelagodno. Mačke koje se boje mogu glasno mijaukati ili se nakostriješiti i frktati. Ukoliko se radi o fobiji pas ili mačke može se pomokriti, skameniti ili bježati te mogu biti opasni za sebe i druge.
Kunići i domaći zamorčići još su osjetljiviji na glasne zvukove jer su oni po prirodi plašljivije životinje. Međutim, oni sakrivaju svoj strah zato što u prirodi mogu biti nečiji plijen, pa je on manje očit nego kod pasa i mačaka. Kunić u strahu može udarati stražnjim nogama o pod, nervozno se kretati ili stajati potpuno nepomično, pokušavati pobjeći ili se sakriti, škrgutati zubima, pomokriti se ili pokakati se. Zamorčići se u strahu mogu nekontrolirano kretati i zalijetati u zidove, ili biti nepomični ukočenog tijela, a pri tome imati široko otvorene oči i ubrzano disanje (dahću). Pokušat će se sakriti, gurnuti glavu u kut i pokriti se sjenom. Opasno je kada kunići i zamorčići ne žele jesti tih dana kada se puca.
Papige su također prestrašene pucnjavom i bljeskovima svijetla od vatrometa. U strahu one će pokušati odletjeti od onoga čega se boje, mahati će krilima, žvakati perje i glasno kreštati. Miris gorućeg sumpora koji se osjeća kada pukne petarda šteti plućima papiga.
U ovakvim okolnostima sve životinje mogu postati agresivne zbog straha. Nikada ne kažnjavajte životinje koje se boje!
Ovih dana svi ljubimci trebaju biti u kući kada se puca
Ljubimac koji se boji vatrometa mora ostati u kući tijekom svih noći kada očekujemo pucnjavu.
Psa treba izvesti u šetnju prije mraka, prije pucnjave. U ovo doba godine pse treba obavezno držati na povodcu, kako ne bi podletjeli pod neki automobil ako bježe u strahu. Dobro je staviti im markicu s telefonskim brojem na pseću ogrlicu. Ako pas pobjegne to će pomoći nalazniku psa da odmah nazove vlasnika, odnosno da ne čeka jutro ili radni dan kako bi odveo psa na očitavanje mikročipa u neku veterinarski ambulantu.
Mačke koje inače mogu izlaziti van, ovih bi dana trebale ostati u kući. Ukoliko mačke nemaju naviku koristiti mačji zahod, moguće ih je pustiti tijekom dana i opet ih zatvoriti prije mraka. No, većina mačaka jako brzo ustanovi čemu služi mačji zahod.
U kući je potrebno unaprijed pripremiti mjesto gdje se pas ili mačka može sakriti ako poželi: ispod kreveta, u ormaru ili na nekom drugom izoliranom mjestu. Pogodne su prostorije bez prozora. Na to mjestu treba staviti nešto vlasnikove odjeće među koju se ljubimci mogu zavući i neke njihove igračke.
Kunićima i domaćim zamorčićima treba dati dodatno sjeno zato da se unutra mogu ugodno smjestiti, a moguće je prirediti dodatnu kutiju sa sjenom u koju se mogu zavući. Kutija treba imati rupe kroz koje mogu lako ući i izaći. Kavez se može prekriti dekom zato da ljubimci ne bi vidjeli bljeskove svijetla od vatrometa.
Kavez u kome se nalazi papiga treba prekriti s gustom tkaninom zato da budu u mraku.
Zatim, potrebno je navući guste zastore na prozore zato da ljubimac ne vidi bljeskove svijetla izvana, ili čak staviti deke koje će djelomično ublažiti i buku. Moguće je uključiti televizor ili radio kako bi se djelomično prikrili zvukovi koji dolaze izvana. Glazba treba biti umirujuća za životinju, ali dovoljno glasna da barem djelomično prekrije zvukove pucnjave.
Imajte ne umu da će životinje osjećati i miris petardi i raketa. Zato je najbolje imati sve zatvoreno.
Društvo i igra
U vrijeme pucnjave veoma je važno da se vlasnici ponašaju na uobičajen način. Najčešća greška vlasnika je da pokažu zabrinutost za svog ljubimca. Ako ljubimac vidi zabrinutog vlasnika, on misli da se vlasnik također brine zbog pucnjave te to smatra dodatnim razlogom za brigu. Vlasnik treba biti uz ljubimca, ponašati se uobičajeno, nagrađivati ga kada se ljubimac ponaša smireno, a pružiti mu utjehu kada se boji.
Ako životinja ima nekog četveronožnog prijatelja iste vrste koji se ne boji pucnjave, tada bi bilo dobro da taj prijatelj bude s njim/njom za vrijeme pucnjave.
Kod kućnih ljubimaca kod kojih strah nije jak, moguće je započeti igru prije same novogodišnje pucnjave i/ili dati im neke igračke koje će ih zaokupiti (npr. kong za pse i mačke iz koga će vaditi hranu), pa će mirnije reagirati u razdoblju pucnjavu. Kod kunića i zamorčića korisno može biti sakrivanje nekih poslastica u sijeno u koje se zavlače.
Feromoni, prirodni pripravci i lijekovi za smirenje
Zatim, za pse i mačke moguće je upotrijebiti određene feromonske pripravke koji će umiriti životinju. Biljni pripravci mogu biti (ali ne moraju) od koristi za pse, mačke, kuniće, domaće zamorčiće i papige. Dodatno, neki preparati za pse i mačke mogu biti na prirodnoj bazi, ne nužno biljnoj. Kod kućnih ljubimaca koji se fobično boje pucnjave potrebno je zatražiti pomoć doktora veterinarske medicine i zamoliti ga lijek protiv tjeskobe.
U novijem znanstvenom istraživanju utvrđeno je da se neki psi boje više nego drugi te je njihova reakcija povezana s osjećajem boli u mišićima i zglobovima. Takvi psi počinju pokazivati strah otprilike četiri godine kasnije u životu u odnosu na one kod kojih je prisutan samo strah (bez boli), izbjegavaju mjesta gdje su doživjeli taj strah pomiješan s boli, i izbjegavaju druge pse. Ako sumnjate da vaš pas ima takve simptome, potrebno ga je odmah odvesti veterinaru zato da dobije lijekove protiv bolova.
Rješavanje problema straha treba biti u ono doba godine kada se ne puca
Trajno rješenje za ovaj problem može biti desenzitacija. Desenzitacija je postupak kojim se životinja postepeno navikava na zvuk kojeg se boji. To se postiže tako da se snimka zvuka veoma tiho pušta u prostoriji u kojoj se nalazi životinja. Pri tome životinja treba biti zaokupljena svojim redovnim aktivnostima (igrom, hranjenjem, i sl.). Ukoliko životinja pokaže strah znači da je zvuk bio preglasan.
Postepeno, tijekom nekoliko tjedana/mjeseci zvuk treba pojačavati, sve dok ga nije moguće puštati onako glasno kako je u stvarnosti. Postupak desenzitacije moguće je provoditi samo u ono doba godine kada nema stvarne pucnjave. Kroz desenzitaciju moguće je životinju upoznati sa zvukom pucnjave, ne i s mirisom.
Ukoliko vlasnici nisu sigurni kako samostalno riješiti ovaj problem u ponašanju, pomoć je moguće dobiti od savjetnika za ponašanje kućnih ljubimaca. Vrijeme potrebno da se problem riješi ovisi o jačini straha kod ljubimca i vremenu koje je vlasnik spreman posvetiti rješavanju problema.
Boje se sve životinje!
Pucnjave petardi boje se i životinje na farmama (npr. konji), ali o njima često ne razmišljamo. Osim toga, u vrijeme pucnjave stradaju i divlje životinje, pogotovo one u gradu. No, nekako je teško očekivati da ljudi budu obazrivi prema njima kada nemaju uviđavnosti čak niti prema našim sugrađanima koje pucnjava podsjeća na ratna događanja.
Sretni nam bili blagdani!
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
