Koze žive uz čovjeka već 8000 godina i među prvim su domesticiranim (udomaćenim) vrstama životinja. Domaća koza nastala je od divlje koze (Capra hircus). Njihovi rođaci su ovce i krave, no novija istraživanja pokazala su da se koze emocionalno mogu vezati za ljude i biti mazne kao i psi.
Divlje koze su veoma znatiželjne i inteligentne životinje, koje posebno zadivljuju sposobnošću penjanja i hodanja po uskim planinskim liticama. Planinske koze (Oreamnos americanus) mogu skakati i do četiri metra u daljinu! Papak tih koza ima dva dijela (dok npr. kod konja kopito se sastoji od jednog dijela), te je građeno tako da im omogućava siguran doskok na strmim površinama.
Ako se koze boje čovjeka, bit će im veoma teško prići neopaženo. Zjenice njihovih očiju pravokutnog su oblika, što im omogućava širi vidokrug, gotovo oko svog cijelog tijela. Osjeti li da je u opasnosti, koza može pobjeći, započeti borbu s protivnikom ili se oglasiti alarmnim glasanjem i time upozoriti ostale koze. Zbog toga krdo koza nije lako sakupiti zajedno. Ovo je razlog zašto ne postoje pasmine pasa za čuvanje koza, a postoje za čuvanje ovaca.
Slobodno živuće koze aktivne su danju, pri čemu većinu vremena provode brsteći i pasući. Koze više vole brstiti, što znači da jedu lišće i izdanke grmova i stabala, a rjeđe pasu travu. Kod odabira hrane pomaže im dobro razvijen osjećaj mirisa i okusa. Premda zbog znatiželje sve rado probaju, ponjuše, i gricnu, nerado će pojesti pljesnivu i ustajalu hranu, a znaju prepoznati i otrovno bilje.
U prirodi koze žive u stadima koja mogu brojiti do 500 jedinki. Stada se sastoje od odraslih ženki, mladih obaju spola i kozlića, a krdo vodi stara i iskusna ženka koja poznaje dobra mjesta za hranjenje, mirovanje i pojilišta.
Odrasli jarci žive sami ili odvojeno u vlastitim grupama. Položaj u grupi mužjaka kod šumskih koza u ovisnosti je od njegove starosti i veličine rogova. Općenito, važnost mu raste do šeste godine, a nakon toga pada kako mu pada snaga u odnosu na mlade.
U vrijeme razmnožavanja jarci se pridružuju ženskim krdima. Međutim, s kozama može živjeti jedan odrasli jarac koji onda s krdom ostaje tako dugo dok uspijeva otjerati ostale mužjake.
Društveni položaj između članova krda određuje se borbenim odmjeravanje snage, a rjeđe kroz stvarne borbe. Odmjeravanje snaga može biti prijetnje bez kontakta, koja se sastoji od isticanja tjelesne snage i veličine rogova, pri čemu neke koze spuste glavu prema dolje i guraju rogovima prema naprijed. Okršaji u kojima dolazi do kontakta mogu uključivati guranje protivnika glavom i rogovima ili sudaranje rogovima dvaju životinja. Najintenzivniji okršaj predstavlja borba jaraca, pri čemu oni ustanu na stražnje noge i sudare se rogovima.
Koze su spolno zrele u dobi od četiri do šest mjeseci. Ženke koje su spremne za paranje glasno se glasaju, često mokre i češće pomiču rep te ponekad zaskakuju druge koza ili ljude koji su im bliski. U prirodi je vrijeme razmnožavanja koza od rujna do prosinca. Ženke su u plodne oko 39 sati.
Jarci ulaze u pubertet s četiri do pet mjeseci. Kada su spremni za parenje počinju jako zaudarati jer mokre po svom trbuhu, prednjim nogama i bradi. Oni često ispruže vrat prema naprijed, podignu visoko nos, podignu gornju usnu i zatvore nozdrve, što se naziva flehmen. Na taj način ispituju mirisne tvari oko sebe, prvenstveno spolne hormone. Ženkama je takvo ponašanje zanimljivo i pažljivo ga promatraju.
Spolno ponašanje započinje kada jarac proba urin ženke tako što pokazuje flehmen. Nakon toga pristupi ženki, malo čučne, istegne glavu, s rogovima prema natrag i ušima prema naprijed, rep drži okomito, a jezik ispruži. Ako je ženka zainteresirana za mužjaka, stajat će mirno lagano pognute glave i repom malo pomaknutim na stranu. Jarac joj pristupi s leđa, ponjuši je, lagano udari glavom i nogom, nakon čega slijedi parenje.
Nakon pet mjeseci na svijet dolaze mali kozlići.
Prije poroda koze postanu razdražljive i nervozne. Divlje koze se odjele od krda i traže mirno i zaštićeno mjesto za jarenje. Porod traje od jednog do dva i pol sata, no ovisi o broju mladunaca (najčešće jedno, mogu biti dva mladunca). Odmah nakon poroda majka započinje intenzivno lizanje jareta što služi čišćenju i uspostavljanju veze između majke i mladunčeta. Ako se omete ovo ponašanje, koze mogu reagirati na mladunca ravnodušno ili ga potpuno odbiti. Koza i jare prepoznaju se po glasu, izgledu, mirisu i okusu. Veza je vrlo specifična i koza odbija drugu jarad.
Nakon poroda, jare ustane i traži sisu, a koza pri tome stoji mirno da bi ga ohrabrila u traženju. Potom koza ostavlja jare skriveno i pridružuje se krdu. Kod koza u prirodi kozlići duži period nakon poroda provode sami skriveni u grmlju, ne prate i ne dozivaju svoje majke zato što su ostavljeni. U prvim tjednima je veza između majke i mladunca vrlo jaka te ga ona doji četiri do pet puta dnevno. Kada zaklon više ne pruža mogućnost skrivanja ili kada prehrana nije dostatna, kozlići spontano počinju slijediti majke i priključuju se krdu.
Mladunčad se već prvi tjedan počinje igrati s drugom mladunčadi, ali se još drži bliže majki. Često se penju majki na leđa. U dobi od tri tjedna mladunčad pokušava pasti travu, a s 8-9 tjedana u tome postaju uspješni. U slučaju opasnosti, kada koza začuje alarmno glasanje drugih članova krda, ona se uspravi kao da doji i usmjeri uši u smjeru zvuka te time potiče mladunčad da joj se približi. Kada se majke koze glasaju zbog opasnosti, kozlići nestanu u zaklon, i ponovno izlaze nakon pozivnog glasanja. Alarmno glasanje kozlića su visoki tonovi koji podsjećaju na plakanje djece.
Novija istraživanja pokazala su da koze prema glasanju razlikuju članove krda od stranaca te da mogu prepoznati da li je druga koza sretna ili ne. To je oblik empatije, važno je za naše razumijevanje emocija kod drugih vrsta životinja i njihove dobrobiti.
Kada se koze drži u zatvorenom prostoru potrebno je obogati okoliš nastambe sadržajima koji će potaknuti igru i njihovo prirodno ponašanje.
Zbog toga što koze dobro skaču i brste grmlje, one su u prošlosti bile važan čimbenik kontrole raslinja kod nas u zaleđu mora. Mišljenje je stručnjaka da je smanjeni broj koza jedan od mogućih razloga učestalih požara.
Više o inteligenciji koza u nekom slijedećem članu,…
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
