Svi znamo da su psi pametni, no svaki će vlasnik pasa smatrati da je baš njegov pas najpametniji, i bit će u pravu. Naime, pseća inteligencija ili točnije kognitivne sposobnosti pasa nisu jedinstvene – kao što ste sigurno već čuli da se govori i za ljudsku inteligenciju. Prema za sada uvriježenom shvaćanju, aspekti pseće kognicije uključuju sposobnost za suosjećanje, vještinu komunikacije, lukavost, pamćenje i razmišljanje.
U posljednjih 20-ak godina znanstvenici su prionuli na istraživanje pseće inteligencije. Prije toga mislilo se da su psi manje pametni od vukova, te ih se nije smatralo dostatno zanimljivima za znanost. No, 90-ih godina prošlog stoljeća to se promijenilo i od tada imamo sve više i više podataka o tome koliko su psi pametni, u čemu su bolji od čimpanza (koje su nama ljudima najbliže po genetici) i koliko su po svojim kognitivnim sposobnostima bliski djeci.
Neka od prvih istraživanja bila su o tome kako psi prate u kojem smjeru ljudi pokazuju (engl. pointing). Vidjelo se da ako vlasnik pokazuje prstom, laktom, usmjerenošću čitavog tijela ili samo pogledom u nekom smjeru, psi će pratiti taj signal i koristiti ga u pronalaženju hrane. Ovaj signal ne koriste vukovi niti čimpanze te kao takav ne postoji niti kod drugih životinjskih vrsta – to je jedan od aspekata komunikacije koji se razvio kod nas ljudi i pasa.
U jednom setu istraživanja vlasnicima je rečeno da stave komadić pseće hrane na pod, te da zabrane psu da ga pojede. Dok je vlasnik gledao u smjeru hrane, psi su znali da je ne smiju uzeti. No, ako su vlasnici zatvorili oči ili pogledali u drugom smjeru, većina pasa je odlučila iskoristiti trenutak vlasnikove nepažnje. Ovo pokazuje da oni stalno prate naše poglede i svjesni toga kamo je usmjerena naša pažnja, te znaju kako lukavo doći do onoga što žele.
Svakako jedan od zapanjujućih primjera koliko su psi pametni bio je pas Rico, koji je početkom ovog tisućljeća zainteresirao javnost jer je razumio oko 200 riječi. Rico je poznavao svoje igračke po imenu, te još je jednom sposobnošću iznenadio znanstvenike. Naime, u jednu prostoriju stavili su igračke kojima je znao ime, ali su među njih stavili i jednu koja mu je bila nepoznata. Kako su mu govorili nazive pojedinih igračaka, on ih je donosio. Onda su mu rekli ime nepoznate igračke: Rico je otišao među igračke, i odabrao onu koju nije poznavao – on je povezao nepoznatu riječ s nepoznatom igračkom!
Međutim, danas znamo da psi mogu naučiti i tisuću riječi i da je Ricova priča samo dio onoga što sve naši psi mogu.
Dakle, učenje tj. pamćenje samo je jedan od aspekata pseće inteligencije. Zbog toga je važno naglasiti da se inteligencija psa ne može poistovjećivati s poslušnošću, pa bi točnije bilo reći da je najinteligentniji pas onaj koji je selektivno poslušan. Dakle, kada vidite demonstraciju psa koji sve sluša, nemojte to smatrati pokazateljem inteligencije!
Pseće suosjećanje temelj je onoga zbog čega danas imamo terapijske pse. Novija znanstvena istraživanja pokazala su da psi prepoznaju naše emocije, pa će brzo ući u prostoriju u kojoj jeca vlasnik ili čak neka druga osoba. Tako se ponašaju i psi koji nisu posebno trenirani da budu terapijski psi, a brže reagiraju psi koji sami nisu u stresu. Zbog toga znanstvenici napominju da bi kod odabira terapijskih pasa trebalo posvetiti više pažnje emocijama pasa, a ne temeljiti testiranje samo na poslušnosti.
Dugo vremena smatralo se da je sposobnost prepoznavanja u ogledalu jedan od testova koji pokazuje da li netko ima svijest o sebi. Psi to ne uspijevaju jer oni žive u svijetu mirisa, dok se ovaj test temelji na onome što životinja vidi. Međutim, novija istraživanja pokazala su da psi imaju jasnu predodžbu o sebi tj. svom mirisu, te se njihova reakcija na promjene u mirisu njihove mokraće može smatrati istovjetnom reakciji ispred ogledala kod životinja koje se prepoznaju u ogledalu.
Inteligencija se djelomično nasljeđuje, a djelomično se razvija kroz okoliš u kome pas odrasta. Zbog toga se uvijek naglašava potreba za odgovarajućom ranom socijalizacijom pasa, koja predstavlja jedno od najvažnijih razdoblja u životu psa kada je lako utjecati na njegov psihički razvoj. Također, posebno je važno da štene odrasta u tzv. obogaćenom okolišu. Uzimajući samo genetiku u obzir, psi pasmine graničarski škotski ovčar (border collie), njemački ovčar, pudli te retriveri (skupina) mogu se smatrati najinteligentnijima.
Ukoliko želite provjeriti koji od navedenih aspekata inteligencije je više razvijen kod vašeg psa, možete se poigrati na stranici Dognition. Različiti psi bit će više ili manje uspješni u nekom od tih aspekata, pa možemo doista reći da je svaki pas inteligentan na svoj način.
Više o inteligenciji životinja općeniti govorila sam u jednoj emisiji Na rubu znanosti:
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
