Svinje su društvene životinje koje se vole igrati, znaju rješavati probleme kakve im znanstvenici zadaju u istraživanjima, emocionalne su i imaju osobnost. Poznate su po svojoj druželjubivosti kao kućni ljubimci. Kada se govori o inteligenciji životinja, svinje se uvijek nađu među prvih 10 najinteligentnijih vrsta.
Domaće svinje (Sus domesticus) potomci su divlje svinje (Sus scrofa), i smatra se da su domesticirane prije oko 9000 godina. Većina domaćih svinja danas živi na farmama, a dio je u laboratorijima ili su držane kao kućni ljubimci. Sve veći broj znanstvenih istraživanja pokazuje da svinje nisu držane u odgovarajućim uvjetima, i da njihovoj dobrobiti treba posvetiti više pažnje.
Znanstvenici Stolba i Wood-Gush objavili su 1989. godine zanimljive rezultate više godišnjeg istraživanja domaćih svinja u poluprirodnom okolišu.
Ustanovili su da je ponašanje domaćih i divljih svinja veoma slično jer su svinje odabirane tijekom domestikacije samo za povećanu proizvodnost, odnosno za brži rast i razmnožavanje (za usporedbu, psi su uzgajani za suradnju s čovjekom). Naime, znanstvenici su krmače, prasad i neraste (mužjaci domaće svinje) stavili u veće ograđeno područje s nekoliko vrsta staništa, uključujući šumu i močvaru. U takvom poluprirodnom okolišu vidjeli su i opisali 103 različita svinjska ponašanja, uključujući napasanje, rovanje, pijenje, kretanje, orijentaciju prema podražaju, njušenje, manipulaciju, ugodu, ležanje, stajanje, eliminacijsko ponašanje, agonističko ponašanje, spolno ponašanja, društveno ponašanje i sisanje.
Novija istraživanja omogućila su da svinje dobe zasluženo mjesto u znanstvenom svijetu, pa bi se danas većina znanstvenika i filozofa složila s opisom svinja koji je dao filozof Bernard Rollin kada je rekao da se „svinje gotovo univerzalno smatraju najinteligentnijim domaćim životinjama, znatiželjne su, sposobne učiti i imaju složen repertoar ponašanja“. S druge strane, prema zakonu svinja ima drugačiju ulogu, odnosno definirana je kao “životinja svinjske vrste, bilo koje dobi, koja se drži radi uzgoja i tova” (Direktiva Vijeća 91/630/EEZ). Način na koji se svinje tretiraju u našem društvu uglavnom se temelji na drugoj definiciji.
Osjetila
Svinje imaju najveći broj njušnih stanica među sisavcima. Njihova je njuška visokorazvijeni osjetilni organ, koji sadrži toliko osjetilnih receptora koliko i ljudska ruka, pa okoliš svinje istražuju u prvom redu pomoću svoje osjetljive nosne ploče.
Sluh je kod svinja također dobro razvijen te one čuju frekvencije od 42 do to 40,5 kHz (najbolje čuju u rasponu od 250 Hz do 16 kHz), što znači da čuju u području ultrazvuka. Smjer zvuka određuju pomicanjem glave.
Od boja svinje raspoznaju plavu i zelenu. One imaju panoramski vid 310°, što znači da vide gotovo čitavo područje oko svoje glave. S oba oka vide područje ispred glave od 35-50° (binokularni vid).
U traženju hrane i društvenim odnosima svinje se oslanjaju na osjet mirisa, dodira, vida i sluha. Na primjer, za razlikovanje predmeta u prirodi koriste vid zajedno s drugim osjetilima, posebno mirisom i dodirom. Međutim, predmete mogu razlikovati i samo vidom ako ih ne mogu pomirisati ili dodirnuti. Za prepoznavanje druge svinje važan im je miris i glasanje. Kod razlikovanja ljudi svinje se oslanjaju na izgled i glas osobe, više nego na miris.
Glasanje svinja je dosta istraživano zato što je ono jedan od elemenata pomoću kojeg možemo procijeniti situaciju u kojoj se pojedina životinja nalazi i kako se ona u toj situaciji osjeća. Tipovi glasanja razlikuju se po jačini i trajanju, a vezani su uz spol, starost i posebne podražaje. Svinje imaju repertoar od različitih glasanja – znanstvenici su zabilježili više od 20 – premda nije poznata svrha svih njih. Međutim, ovisno o podražaju, tri su vrlo specifične vrste glasanja. Jedno je cvilenje i roktanje tijekom borbe krmača ili nerasta kada pokušavaju zastrašiti suparnika, drugo je cvilenje praščića kad se zaglave i ne mogu se osloboditi i treće je glasanje nerasta dok zavodi krmaču i glasa se na specifičan način, tzv. pjesma parenja (engl. mating song).
Društveni život svinja
U prirodi svinje žive u obiteljskim krdima koje se sastoje od krmača s praščićima. Sve krmače su međusobno u rodu, a krdo se sastoji od oko 20 članova. Članovi krda međusobno se prepoznaju, a pri tome im je miris važniji nego izgled. Teritorij krda ovisi o dostupnosti hrane i varira od jednog do 25 km2.
Mlade ženke ostaju u krdu kada spolno sazriju, a mužjaci (nerasti) odlaze iz krda kada su stari jednu godinu do godinu i pol, te se udružuju u „krda neženja“. Nerasti uglavnom žive zasebno i pridružuju se ženkama samo u sezoni parenja, i tada se natječu za pristup ženkama.
Sezona razmnožavanja za divlje svinje je u vrijeme kratkih dana ujesen, dakle imaju samo jedno leglo godišnje. Domaće svinje mogu uz osigurane okolišne uvjete, držanje i smještaj, imati potomstvo dva puta godišnje u bilo koje godišnje doba.
Kod divljih svinja prasenje se odvija u travnju i svibnju. Šest sati prije prasenja ženka se odvaja od krda, te pronalazi odgovarajuće mjesto gdje gradi gnijezdo od lišća i grančica. U leglu divlje svinje može biti četiri do osam praščića, dok kod domaćih svinja može biti čak do 20 praščića.
U prvih nekoliko sati određuje se redoslijed sisanja među praščićima, pri čemu veći praščići koriste prednje sise iz kojih dobivaju više mlijeka. Mama krmača je u početku stalno s njima i nježnim roktanjem ih poziva da sišu. Za par dana ih počinje ostavljati i vraća se u svoje krdo te samo povremeno dolazi radi dojenja. S otprilike dva tjedna starosti prasad se pridružuje krdu. Kada je prasad stara oko četiri mjeseca krmača ih prestaje dojiti.
Za svinje je vrlo stresno kada su same. Kada mogu birati društvo, daju prednost onima koje poznaju. No, ako se dvije nepoznate svinje stave zajedno, one će prvo međusobno odmjeriti snage.
Ponašanje pri hranjenju
Svinje su svejedi. Hrane se žirovima, bukvicom, gljivama, korijenjem, voćem, beskralježnjacima, sitnim kralježnjacima i strvinom. U potrazi za hranom svinje u prirodi lutaju kroz različita područja, istražuju okoliš te pasu, brste i ruju. Provedu i do osam sati u traženju hranu, prevale čak do 50 km u jednoj noći, s tim da tijekom 24 sata imaju dva aktivna razdoblja i dva razdoblja mirovanja.
Svinje imaju jake zube za kopanje, ali slabe za žvakanje. Danas se smatra da rovanjem šumskog tla svinje potiču bioraznolikost.
Zbog širenja gradova dio svinja u potrazi za hranom dolazi do vrtova u predgrađu.
Termoregulacija i higijena
Svinje su vrlo čiste životinje. Svako krdo svinja ima svoje područje gdje boravi, a mjesto gdje uriniraju i defeciraju (pišaju i kakaju) nalazi se na rubu tog područja. Time obilježavaju svoj teritorij.
Pripadnici krda spavaju zajedno jer time štede toplinu, a što je posebno važno za praščiće jer oni još nemaju dobru termoregulaciju (lako se mogu pothladiti).
Svinje se ne mogu znojiti, pa se kod vrućina premazuju blatom. Kupanje u blatu služi im i za čišćenje od parazita i za zaštitu od sunca da ne dobe opekline. Kada su svinje držane u betoniranim svinjcima tada im ne preostaje druge nego da se uvaljaju u svoj izmet kako bi zaštitile kožu.
Domaće svinje smještene u novi prostor, prvo izaberu mjesto za ležanje, a mjesto za obavljanje nužde odabiru što dalje od mjesta za ležanje. Kod visokih temperatura svinje traže hladnije mjesto za ležanje, neovisno o ulozi koje to mjesto inače ima. Osim toga, kada je u svinjcu smješteno previše svinja, ne može se poštovati odijeljenost mjesta za ležanje i obavljene nužde, pa on cijeli biva uprljan.
Ponašanje pri razmnožavanju
Svinje su spolno zrele s 10 do 12 mjeseci, a pare se u jesen i zimi kada su dani kratki. Tada mužjaci dolaze u ženska krda radi parenja. Mužjaci se međusobno bore za pravo parenja i udvaraju ženkama.
Kod udvaranja nerast lovi krmaču i prilikom toga se glasa na specifičan način, što se naziva pjesmom parenja (engl. mating song). Zatim, svinjski par uživa u međusobnom dodirivanju i grickanju. Feromoni iz sline mužjaka potiču ženku na parenje. Nerast može gurkati i njuškati krmačin bok, glavu, genitalno područje i ramena, i podignuti njuškom stražnji dio njenog tijela. Krmače i nerasti pjevaju jedno drugome dok se međusobno gurkaju i love.
Nakon toga nerast počinje pritiskati krmačina leđa da vidi je li spremna za parenje. Ako se krmača tjera, ona će mirno stajati i dopustiti mu da se popne na nju. Tada on skoči na nju i položiti svoje prednje noge na njena leđa. Parenje traje do 30 minuta.
Zanimljivo je da kada imaju mogućnost izbora nerasti će se radije pariti s određenim krmačama, a krmače povremeno odbiju neke neraste.
Kretanje i odmor
Odrasle svinje pretrče samo kratke distance od par metara, a kaskaju kada prevaljuju veće udaljenosti. Naime, svinje nisu dobro prilagođene za trčanje, ali mogu plivati.
Iako su svinje prvenstveno dnevne životinje, tijekom vrućeg vremena kreću se noću.
Svinje se odmaraju u ležećem položaju, a rijetko sjede. Prije odmora svinje ruju, gurkaju ili skupljaju slamu na mjestu gdje će leći. Pri kraćim odmorima svinje leže na trbuhu s nogama pod tijelom spremne za brzo ustajanje. Kada drijemaju leže na boku s ispruženim nogama. Znakovi polusna su žmirkanje i trzanje ušima ili njuškom. Tijekom pravog snu svinje više ne reagiraju na slabe podražaje iz okoliša, te dulje vrijeme ostaju u istome položaju. Ako se osnovnim položajima pribroje mogući međupoložaji i položaji nogu, kod svinja se može izbrojiti i do 300 položaja za odmor.
Inteligencija
Svinje su vrlo inteligentne životinje. Ako se nađu u novim okolnostima brzo se nauče služiti mehaničkim napravama (hranilicama, pojilicama), otvarati vrata, paliti svjetlo, uključiti ili isključiti ventilacijske uređaje ili grijače sisteme. Svinje držane u obogaćenom okolišu brže uče različite zadatke i donose optimističnije odluke, za razliku od onih koje su smještene u osiromašeni okoliš. Dakle, može se reći da je kognitivni razvoj svinja “oštećen” uzgojem u intenzivnom sustavu proizvodnje.
Kao životinje koje u prirodi moraju tražiti hranu, svinje su posebno dobre u pamćenju gdje ima hrane i gdje je treba tražiti. Dakle, one pamte mjesto, sadržaj i relativnu vrijednost prethodno otkrivenih mjesta koja su sadržavala hranu.
U istraživanjima svinje su pokazale da pamte gdje se nalazi hrana, te da znaju zavarati drugu svinju koju smatraju protivnikom. Ako se svinjama u labirint stavi više hrane na jedno mjesto, a na drugo manje hrane, svinje će zapamtile gdje ima više hrane i uvijek će ići na to mjesto. Međutim, u slijedećem istraživanju znanstvenici su manjoj svinji pokazali gdje je hrana, a većoj nisu. U prvih nekoliko pokušaja manja je svinja krenula direktno prema hrani, a veća joj je slijedila, odgurnula i sve pojela. Ubrzo je manja svinja shvatila da treba odvesti veću svinju do mjesta gdje ima manje hrane, a onda brzo otići do mjesta s više hrane i pojesti je prije nego dođe veća svinja.
Svinje mogu naučiti značenje nekih imenica i glagola, te razumjeti kakvo je značenje njihovog povezivanja (npr. donesi frizbi).
Emocije
Svinje mogu iskusiti pozitivne i negativne emocije.
U istraživanjima se pokazalo da se svinje mogu bojati novih predmeta, te da je taj strah moguće smanjiti davanjem odgovarajućih lijekova. Osim toga, proveden je niz testiranja u kojima su istraživali kako prasad reagira na različite situacije (npr. držanje nekoliko sekundi, društvena izolacija, kontakt s nepoznatom prasadi i držanje u tamnom ili svjetlom prostoru). Mjerena su različita ponašanja, kao na primjer glasanje, agresija, da li svinje pristupaju ili bježe od podražaja. Konačno, testirano je koliko se svinje boje ljudi. Zaključak znanstvenika je bio da strah nije jednako prisutan kod svih svinja što ukazuje na njihovu osobnost. Dakle, smatra se da postoje najmanje tri faktora osobnosti svinja, a to su agresivnost, društvenost i istraživanje.
Kao pokazatelj dobrog osjećanja kod svinja smatraju se igra i mahanje repićem. Svinje koje se loše osjećaju češće uriniraju i defeciraju (pišaju i kakavju), drže uha prema natrag i rep prema dolje.
U istraživanjima se pokazalo da se svinje vole igrati međusobno i raznim predmetima, te da se tada osjećaju zadovoljno i sretno. Prasad se igra s mamom krmačom i drugim praščićima u leglu i time se učvršćuju emocionalne veze među njima. Društvena igra uključuje igru borbe, guranje i trčanje jednih praščića za drugima.
Nadalje, svinje se igraju predmetima, npr. grančicama i kamenčićima. Igra predmetom uključuje tresenje ili nošenje predmeta kao što je lopta ili štap te bacanje slame. Lokomotorna igra uključuje mahanje/zabacivanje glavom, skakanje, dodirivanje predmeta nogom, okretanje i energično trčanje, bacanje po zemlji i skakutanje uokolo. Posebno, smatra se da se svinje dobro osjećaju kada rješavaju probleme kakve im znanstvenici zadaju u istraživanjima.
Konačno, svinje mogu suosjećati s drugim svinjama. U istraživanjima se vidjelo da ako jedna svinja prolazi neugodno ili pozitivno iskustvo, druga svinja to prepoznaju po zvuku i mirisu te prema tome usklađuje svoje ponašanje.
Znanstveni pristup koji uključuje istraživanje kognitivnih sposobnosti („inteligencije“) i emocija životinja daje nam novi uvid u život životinja. Svinje sada dobivaju priliku da ih gledamo drugim očima. Značenja izraza „zamazan kao svinja“ morat će se mijenjati.
O dobrobiti svinja pisat ću u nekom slijedećem tekstu,…
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
