Ako je žabac Kermit iz The Muppet Show-a uljepšao i vaše djetinjstvo, ili su vas zabavljale avanture žaba krastača Tora i Ponča, vrijeme je da ponešto doznate o stvarnim žabama i ostalim vodozemcima.
Uvod
Na svijetu postoji više od 6000 vrsta žaba, od čega u Hrvatskoj ima 13 vrsta. Žive u raznim staništima na svim kontinentima osim na Antarktici. Žabe su vodozemci, skupina kralježnjaka koja živi u slatkim vodama i na kopunu, pa im je znanstveni naziv Amphibia što znači „dvostruki život“ (prema starogrčkom “amphi bios”). Kao punoglavci obavezno žive u vodi, a nakon metamorfoze (preobrazbe) mogu živjeti na kopnu, premda uvijek ostaju ovisne o vodi. Danas živući vodozemci dijele se u tri reda: beznošci (Gymnophiona), repaši (Caudata ili Urodela) i bezrepci (Anura ili Ecaudata). Od beznožaca poznat je npr. indijski rovač, od repaša daždevnjaci (pjegavi i crni) i čovječja ribica, od bezrepaca žabe. Vodozemci su raznolika, šarena i fascinantna taksonomska skupina.
Koža žaba ključna je za njihov opstanak, i moraju je održavati vlažnom. Kroz kožu žabe piju i dišu. One ne gutaju vodu, nego svu potrebnu vlagu dobivaju preko kože. Iako žabe imaju pluća, dodatni kisik apsorbiraju kroz kožu, posebno kada su pod vodom. Ako iz bilo kojeg razloga kisik ne može lako prolaziti kroz kožu, žaba se uguši.
Žablja koža se lako isušuje, zbog čega se žabe moraju zadržavati u blizini vodenih površina. Sluz koju koža izlučuje pomaže joj da ostane vlažna. Koža žaba krastača ne gubi tako brzo vlagu, pa mogu živjeti nešto dalje od vode nego druge vrste žaba. Ponekad se žabe mogu osloniti na rosu kao izvor vlage ili se ukopati pod zemlju u vlažno tlo.
Otprilike jednom tjedno žabe skidaju kožu. Proces počinje tako što se žaba uvija i isteže kako bi olabavila staru kožu, zatim je svuče preko glave i obično je pojede.
Ekologija i zaštita žaba
Koža žaba i drugih vodozemaca izrazito je osjetljiva na otrove. Kada njihova koža dođe u dodir sa zagađivačima, jako se razbole i često ne prežive. Zbog toga se zdravlje ekosustava može procijeniti prema broju vodozemaca. Njihova je koža toliko osjetljiva da im jako mogu naštetiti tvari poput sapuna, losiona ili drugih tvari koje su na rukama ljudi, pa ih se zato ne smije dirati.
U ekosustavima u kojima žive, vodozemci su ključni za održavanje zdrave ravnoteže. Oni su i plijen i grabežljivci. Kao grabežljivci pomažu u kontroli populacije „štetočina“, a kao plijen hrana su za beskralješnjake, ribe, ptice, zmije i druge veće životinje. Nažalost, populacije vodozemaca su u opadanju u čitavom svijetu i nalaze se na IUCN-ovom crvenom popisu.
Globalno smanjenje brojnosti vodozemaca primijećeno je kasnih 1980-ih i traje do danas. Procjenjuje se da je u samo 17 godina izgubljeno oko 50% populacija. Jedan od tri vodozemca u opasnosti je od izumiranja. Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) navodi tri glavna razloga za smanjenje broja vodozemaca, a to su gubitak staništa, pretjerano izlovljavanje i bolest hitridiomikoza (eng. chytridiomycosis).
Gubitak staništa znači da su neka staništa vodozemaca uništena, potpuno su nestala, zagađena su pesticidima i drugim otrovima ili im je smanjena površina. Ako životinje izađu izvan staništa, često stradaju pod kotačima automobila.
Drugi razlog smanjenja populacije žaba je pretjerano izlovljavanje. Kod nas je zabranjeno hvatanje žaba, pa ipak ih se može svake godine legalno hvati uz određeno odobrenja nadležnog ministarstva. Posebno je zabrinjavajuće kada se žabe nelegalno hvata za prehranu ljudi. Na svjetskoj razini žabe se hvataju za trgovinu kućnim ljubimcima. Budući da postoji vrlo malo uzgoja žaba, sve te životinje moraju biti uhvaćene u divljini i ovakav izlov nije održiv.
Treći razlog izumiranja žaba je bolest koja se zove hitridiomikoza. Uzrokuje je gljiva hitridiomiceti, latinskog imena Batrachochytrium dendrobatidis, kraće Bd. Od 1987. je Bd, tj. posebna nova varijanta tzv. BdGPL, uzrokovala masovno uginuće vodozemaca. Danas se BdGPL može naći na svim kontinentima gdje vodozemci žive.
Bd se uspio proširiti svijetom zbog trgovine vodozemcima. Naime, svake godine se ogroman broj vodozemaca transportira diljem svijeta, a oni prenose uzročnike bolesti. Ako želimo zaustaviti ili barem usporiti širenje Bd-a, onda je najvažnije biosigurnost. Vodozemce u zatočeništvu moguće je liječiti od hitridiomikoze, ali još nema odgovarajućeg lijeka za populacije vodozemaca u divljini.
Dobra vijest je da učinci Bd-a ovise o okolišu, a posebno o temperaturi. Postoje klime u kojima Bd ne uzrokuje mnogo štete populacijama vodozemaca. Na primjer, u Europi je masovna smrtnost vodozemaca uglavnom primijećena u planinama Španjolske i na nekim otocima u Sredozemnom moru. Više na sjeveru, u Švicarskoj i Nizozemskoj, Bd je također široko rasprostranjen, ali čini se da nema snažne učinke na populacije.
Dobrobit žaba
Međunarodno tržište egzotičnim kućnim ljubimcima glavni je pokretač globalne trgovine vodozemcima, koji se svake godine uzimaju iz prirode i prodaju kao kućni ljubimci diljem svijeta. Dodatno, vodozemci se iskorištavaju za biomedicinska istraživanja, u tradicionalnoj medicini i za prehranu.
Godišnje se trguje milijunima vodozemaca za potrebe industrije egzotičnih kućnih ljubimaca. To omogućuje širenja bolesti koja uzrokuje izumiranje vodozemce u prirodi, ali isto tako je razlog za njihovo zlostavljanje. Naime, iz perspektive pojedinačne životinje, postupanje tijekom trgovinskog procesa (npr. hvatanje, obuzdavanje, uvjeti držanja i prijevoz) i njihovo naknadno iskustvo zatočeništva, predstavlja velik problem za dobrobit vodozemaca. Hvatanje, prijevoz i držanje u zatočeništvu svakoj će životinji uzrokovati stres, a pogotovo vodozemcima koji imaju posebne potrebe u pogledu kvalitete zraka, temperature, vlažnosti i prehrane.
Ova nebriga za dobrobit vodozemaca posljedica je pogrešnih stavova i ne prihvaćanja mogućnosti da oni mogu patiti. Često ih se smatra manje sposobnima za emocije u usporedbi s drugim svojtama, poput sisavaca. Međutim, vodozemci su, kao i druge vrste kralješnjaka, osjetilna bića. To znači da su za njih njihovi osjećaji važni, a to ima izravnu posljedicu na to kako ih se tretira i koristi u komercijalnoj trgovini i istraživanju.
Kada ljudsko društvo prihvati da su vodozemci osjetilna bića, tada će prihvatiti i da je njihova dobrobit važna. Sposobnost vodozemaca da iskuse negativna stanja poput straha, boli i tjeskobe ima važne posljedice za njihov tretman u trgovini divljim životinjama i znanstvenim istraživanjima. Nažalost, mjerenje emocija kod vodozemaca posebno je izazovno i za sada znanstvenici oko toga nisu postigli suglasnost. Neki smatraju da su vodozemci sposobni za sljedeće emocije i stanja: stres, bol, uznemirenost, patnja, strah, tjeskoba, uzbuđenje i altruizam. Ipak, strah, stres i bol konstantno su važni za opstanak svake jedinke i u evoluciji živih bića, osobito kralježnjaka, pa nema sumnje da su prisutni i kod vodozemaca.
Kada su kućni ljubimci, žabe ne vole da ih se uzima u ruke, podiže i drži. To potiče negativne osjećaje vezane za sigurnost, bol i strah. S druge strane, može se reći da osjećaj sigurnosti povećava njihovu sreću.
Konačno, žabe se koriste kao životinjski modeli za razna biokemijska istraživanja. Poznato je više od 73 vrste vodozemca koji imaju ljekovitu vrijednost. U laboratorijima je najčešći model žaba obična pandžašica (Xenopus laevis), žablja vrsta iz Afrike. Prije svega, uvjeti u kojima se takve žabe drže mogu biti uzrok stresa, pa se njihovu dobrobit nastoji popraviti kroz obogaćivanje okoliša. Osim toga, oskudni su podaci o prepoznavanja boli i odgovarajućoj analgeziji (uklanjanju boli bez gubitka svijesti) kod vodozemaca. Poznato je da žabe posjeduju receptore za bol i živčane puteve koji omogućuju obradu i percepciju štetnih podražaja (engl. noxious stimulus), no razina organizacije živčanog sustava je slabije strukturirana u usporedbi sa sisavcima. Ipak, prihvaćeno je da vodozemci posjeduju neuro-anatomske putove koji vode do potpunog nociceptivnog iskustva. Kao jedan od najpouzdanijih anestetika pokazao se MS-222. Bez ovakvih spoznaja nije moguće zadovoljiti 3R, minimum dobrobiti koji se želi osigurati za životinje u laboratorijima.
Zaključak
U Hrvatskoj su Zakonom o zaštiti prirode (ovaj zakon temelji se na ekologiji i osigurava zaštitu populacije) zaštićene sve vrste vodozemaca, dok su Zakonom o zaštiti životinja (ovaj zakon štiti dobrobit životinja, svake jedinke) zaštićeni svi kralježnjaci. Ipak, i dalje se dozvoljavaju neke aktivnosti koje ugrožavaju opstanak naših populacija i time se ugrožava opstanak čitavih ekosustava u kojima oni žive. Posebno je zabrinjavajuće da se žabe hvata zbog zabave, pa se pod krinkom tradicije dodatno zlostavlja životinje. Ako znamo da je koža vodozemaca osjetljiva na isušivanje i da svaki dodir ljudskih ruku, znoja, sapuna ili podloge na koje se žabe stavlja, za žabu znači stres, bolest i vjerojatnu smrt, jasno je da utrke žaba ne mogu biti dozvoljena aktivnost.
Važnost žaba i drugih vodozemaca nadilazi lokalne običaje i seže puno dublje u ljudsku svijest, te nadilazi samu zaštitu prirode. Raznolikost vodozemaca prema veličini, obliku, ponašanju, boji i glasanju je golema, pa je takav i njihov kulturni i povijesni značaj u društvima diljem svijeta. Vodozemci su simbolizirali plodnost i sklad u starom Egiptu, Rimu i Grčkoj, sreću u Kini i Japanu te kišu, nebo i druga božanstva u raznim kulturama diljem svijeta. Osim toga, žabe su likovi u europskim, indijskim i južnoameričkim pričama.
Bilo da suosjećamo s pojedinom žabom ili smo zabrinuti za uništavanje okoliša, izumiranje i zlostavljanje žaba trebamo shvaćati osobno i promijenit čitavu paradigmu kako se prema njima odnosimo. U protivnom, ostat će nam samo priče, basne, mitovi i crtići o njima,…
PS
Osobno nikada nisam shvatila zašto je princezi u bajci Braće Grimm „Žablji princ“ bio takav problem poljubiti žabu,…
Ako trebate savjet prilagođen za vas i vašeg ljubimca javite nam se za konzultacije.
Za diskusiju o ovoj i drugim temama pratite nas na Facebook stranici.
